Na ‘bjelovarskom Hreliću’ svega ima, ali ne kupuje se kao nekada

BJELOVAR – Najpoznatiji buvljak u Hrvatskoj sigurno je zagrebački Hrelić, ali i Bjelovar se može pohvaliti svojim buvljakom sa šarolikom ponudom. Na jednom se mjestu mogu kupiti igračke, odjeća, kućanski aparati, alat, namještaj, ali i knjige, slike i antikviteti, starinski biseri koje je teško pronaći bilo gdje drugdje. Upravo zbog toga na bjelovarski buvljak kada god uhvati vremena odlazi i Ljiljana koja nije htjela stati pred fotoaparat, ali nam je zato spremno otkrila da se mogu pronaći stvari koje je teško i zamisliti poput predivne više od 200 godina stare igračke dječjih kolica od lijevanog željeza koje je jedna gospođa kupila za svega 200 kuna. Njen najbolji ‘ulov’ je bila drvena tegle za cvijeće na drvenom, ručno izrađenom stalku, kaže, nešto prekrasno.

Zadovoljna je i Tamara koja je, ponosno nam priča, za samo pedeset kuna kupila dvije starinske lampe, a odlazak na buvljak se njoj osim činjenice da može povoljno kupiti nešto što više nemaju svi, uklapa u pogled na svijet.

-U svjetlu održivog razvoja nastojim što više reciklirati i stare stvari uklopiti u naš interijer, a najčešće gledam okvire za slike i neke starinske elemente za dnevni boravak – kaže Tamara.

Na buvljak već više od dvadeset godina, ali kao prodavač, dolazi Slavko Hanževački iz Nove Rače. Nakon 25 godina radnog staža je ostao bez posla, a drugi nije mogao pronaći i tako do mirovine. No, 1.550 kuna mirovine uz svu umješnost ne može razvući na cijeli mjesec, pa kućni budžet puni prodajom uglavnom željeznog alata. No, kupnje baš i nema, trži se slabo. I zna gospodin Slavko zašto, zbog lokacije. Bilo je, kaže, puno bolje na starom mjestu nego što je sada u Kozarčaninovoj.

-Bilo je i dva puta bolje! Nama su bili bitni ljudi kada su došli sa sela u grad u bolnicu, na MUP, u Elektru, u trgovinu. Nikoga od njih nema tu, njima je daleko. To su uglavnom umirovljenici koji teško hodaju, a i da dođu automobilom nemaju gdje stati. Malo je pravih kupaca, uglavnom oni koji dođu gledaju – kaže Slavko pomalo razočarano.

Dolazit će on i dalje svakog četvrtka i subote, prodati neku sitnicu, razmijeniti pokoju riječ na buvljaku koji je daleko od najboljih dana, ali se i dalje ne da. Otporan je on, baš kao i mnogi predmeti koji se na njemu mogu kupiti.