I nakon ‘tate Slavena’ dvorac Dioš se ne da, salezijanci nedavno dobili ponudu za prodaju

Prazan, sam, napušten – takav je danas dvorac Dioš smješten u blizini Daruvara, kraj Končanice. Dioš je sagrađen 1904. godine i nazvan je po – orahu. Do početka prošlog stoljeća daruvarski kraj, poznat po orasima, nalazio se u vlasništvu Jankovića pa se dvorac nazvao Dioš baš po izvedenici od mađarskog naziva za orah.

Nakon obitelji Tüköry, u Diošu se izmijenilo nekoliko vlasnika. Država daje dvorac 1941 . godine fratrima salezijancima, koji su u njemu utemeljili osnovnu školu i svećeničko učilište. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je nacionaliziran i u njemu od 1946. do 1950. djeluje domaćinska i veterinarska škola, a zatim do 1957. peradarska farma. Nakon toga osniva se osnovna škola, a dio dvorca uređuje se za učiteljske stanove. Početkom 80-ih godina 20. stoljeća dvorac je napušten, da bi se 1995. godine ponovno vratio ranijim vlasnicima – salezijancima, doznaje portal Blaga & Misterije.

Nakon brojnih svrha koje je dvorac imao, napokon je 2016. godine trebao dobiti novu, posebnu svrhu koja bi mu vratila život. Ipak, nije bilo suđeno.

Slaven Vujić poznatiji kao „tata Slaven“ postao je poznat tijekom 2015. godine kada je njegov blog u kojem opisuje život i brigu o autističnom sinu počeo pratiti velik broj ljudi. Hrvatska salezijanska zajednica ustupila je u rujnu 2016. tati Slavenu besplatni najam imanja u Diošu na 20 godina, a plan je bio da on dvorac obnovi i tamo realizira svoj veliki projekt „Grad anđela“. Slaven Vujić Dioš je dobio besplatno, na dvadeset godina, uz uvjet da ga mora urediti i koristiti kao što je zamišljeno. Vujiću su u planu pomogle i brojne donacije pa se iznos kojim je raspolagao popeo na nekoliko stotina tisuća kuna. Iako je početak ove priče imao sretan početak na, završetak nije bio takav.

Dok su svi ti divni i krasni planovi tekli, iznad Vujića se nadvio oblak istine. Ispostavilo se da je novac namijenjen liječenju, analizama i terapijama trošio nenamjenski. U konačnici, Dioš su posjetili i konzervatori koji su otkrili kako su radovi na dvorcu izvođeni bez ikakvog konzultiranja struke. Nakon toga je naloženo da radovi budu odmah prekinuti.

Provjerili smo što je s Diošem danas, gotovo šest godina nakon skandala koji nije ostavio nimalo lijep trag.

– On je u našem vlasništvu, ništa se osobito ne događa. I dalje je zaštićeno kulturno dobro nulte kategorije. Za neku ozbiljnu obnovu, to su ogromni novci koje mi nemamo. Zato smo dvorac i pokušali uklopiti u neku socijalnu priču da barem netko radi unutra društveno korisnu stvar. Međutim, u tome se nije uspjelo – kaže don Tihomir Šutalo, redovnik salezijanac.

Salezijancima nije u interesu prodati dvorac, no don Šutalo priznaje da zainteresiranih kupaca ima.

– Zadnja ponuda koju smo imali prije nekih mjesec dana, netko je htio kupiti za milijun i 100 tisuća kuna, ali sve, to je 110 hektara zemlje. Grijeh je i razmišljati u tom pravcu. Obnoviti ga sami sigurno ne možemo jer radi se o prevelikim iznosima – kaže Šutalo.

Obnova dvorca ipak je u interesu salezijanaca jer nove rane Dioš je dobio i nakon petrinjskog potresa.

– Pratimo Fondove kako bismo možda i na taj način osigurali novac. Prijavili smo se na natječaj za konstrukcijsku obnovu, vidjet ćemo hoćemo li proći ili ne. Navodno bi nakon tog natječaja trebao biti i onaj za cjelovitu obnovu objekata koji su zaštićeno kulturno dobro. Sve je to još upitno zbog cijele situacije – navodi.

Činjenice su sljedeće – dvorac je u jako lošem stanju, salezijanci novac za obnovu nemaju i čekaju se natječaji koji bi omogućili kakvu takvu obnovu. Za konstrukcijsku obnovu, na čiji su se natječaj prijavili, trebalo bi oko 20 milijuna kuna. Don Šutalo ističe da bi za cijelu obnovu iznos došao sigurno do vrtoglavih 50 do sto milijuna kuna.

– Konzervatori bi vodili priču, a sve mora biti kao nekada – navodi.

Sama priča tate Slavena, dodaje, bila je zanimljiva i socijalnog karaktera što se salezijancima posebno svidjelo.

– Rekao nam je da to želi napraviti za autističnu djecu, priča je nama zvučala vrlo dobro jer njima je priroda  najbolja terapija. To je pomalo i naša karizma – briga za mlade. Na kraju smo se zbog skandala morali razići i poništiti ugovor – dodaje don Šutalo.

Kada su salezijanci prije desetak godina pustili u prodaju dvorac, za njega su tražili oko milijun i pol eura, otkriva don Šutalo, no o današnjoj cijeni, kaže, teško je govoriti.

– Iskreno, mi dvorac nemamo želju prodati. Idealna bi nam bila priča poput ove sa Slavenom, no teško je pronaći partnera. Jednostavno živiš, radiš, prema nama nemaš financijske obveze, ali taj netko se mora naravno i brinuti o dvorcu. On bi u našem vlasništvu i dalje ostao – zaključuje.

Najveći strah je da se dvorac ne uruši u potpunosti i da ga priroda preuzme, zato će bilo kakva opcija – dogovor sa salezijancima ili novac kroz Fondove biti od velikog značaja za Dioš koji je već davnih dana doživio stotu. Iako mu je to u nekim periodima bila strašna gnjavaža u životu, on se ne da i spremno čeka svog spasitelja.

FOTO: Općina Končanica