Ulični svirač svakoga se dana grčevito bori sa svjetskim evergrinima, ali u Bjelovaru sve se može

Naš Frenky nema sreće. Ulični pjevač koji danima okupira srce Bjelovara, središte središta, korzo na svom najprometnijem dijelu, želi se baviti pjevanjem i sviranjem, ali njegovoj ambiciji i pozivu suprotstavila se čuvena “kvaka 22”.

Prema vlastitom priznanju, ako Frenky ne pije, ne služi ga glas, hrapav je, a ako osvježi svoj umorni organizam i grlo nekim napitkom s izvjesnim postotkom alkohola, zaboravi ritam, note, a ponekad i tekst pjesme.

Ni brojni djelatnici koji rade u središtu grada također nemaju sreće. Iz dana u dan slušaju dosta oskudni repertoar čovjeka koji se bori pogoditi melodiju iako se vidi da to voli i da se dosta trudi.

Svi pate, ali ni za koga nema rješenja. Frenky nije našao bolji način preživljavanja od otvorenog kovčega gitare u kojem skuplja bijele kunice za neku pivicu i odrezak, a zatvoreni prozori ureda nisu dovoljna zaštita od izvedbi koje su ogadile mnoge do sada drage nam pjesme.

Što može učiniti Grad? Može li se donijeti kakav propis da javno nastupati mogu samo oni koji imaju neku potvrdu da znaju svoj posao ili prođu ispit? Baš kao što auto ne može voziti osoba koja nije dokazala da zna prometne propise i da zna voziti.

Mnogi europski gradovi izdaju potvrde uličnim pjevačima potvrde koje im dopuštaju svirku na ulicama i trgovima. U Bjelovaru može svatko što hoće pa je tako Frenky donio i pojačalo da ga se bolje čuje. Falšanje na najjače, kao što je kod Frenkyja, tako i kod gradskih otaca i njihovih netjaka.

Prijedlog djelatnika u bermudskom trokutu kojeg pokriva Frenkyjevo pojačalo je deložirati ga pred gradsku upravu. I tamo je velik pješački promet, a kakvi su glazbeni ukusi u Gradu doznali bi vrlo brzo.

Snimio Vedran Cindrić