Liječnice obiteljske medicine zovu mlade snage da im se pridruže. ‘Obiteljska je kraljica medicine!’

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

BJELOVAR – Dragocjen europski projekt koji je proveo Dom zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije bliži se kraju. Govorimo o projektu „Specijalizacija doktora medicine Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije“ koji je liječnici obiteljske medicine Antoniji Kožul omogućio da specijalizira tu granu medicine uz pomoć EU sredstava.

Obiteljska medicina nije obična grana u medicini već je grana razgranata na brojne sitne ‘grančice’ jer radi se o širokom i zahtjevnom području zbog čega se mali broj mladih budućih liječnika odlučuje za obiteljsku. Iako je obiteljska medicina najzahtjevnija i specijalizacija traje duže, mnoge su prednosti i ljepote s kojima se liječnik ili liječnica u tom poslu susreću do kraja svoje karijere. Koje su to dobre strane obiteljske medicine provjerili smo s dvije liječnice Županijskog Doma zdravlja koje svoj posao obavljaju, i to s ljubavlju, već gotovo četiri desetljeća ili i više od toga. Liječnica obiteljske medicine Gordana Knežević Miličić svoj posao radi gotovo 41 godinu.

– Po meni je obiteljska medicina kraljica medicine zato što prati svog pacijenta od početka do kraja života. Prati ga kroz sva stanja bolesti te razne promjene u životu kao što su upis u školu, odlazak na fakultet, matura, sportska natjecanja i razne druge stvari koje se ljudima u životu uobičajeno događaju, a nisu vezane za bolest – kaže Knežević Miličić.

Za razliku od drugih liječnika, liječnik obiteljske medicine brine o očuvanju zdravlja svojih pacijenata, a ne da samo liječi bolesti. No, kada nastupi bolest, opet su tu uz svoje pacijente.

– Kada se dogodi bolest, opet smo mi tu, kao liječnici prvog kontakta kako se to službeno kaže. Biti obiteljski liječnik znači biti involviran u život čovjeka, a to su naši pacijenti. Njima to jako puno znači, a nama kao liječnicima to je nekako potpuni posao. Ne dobijete čovjeka u krizi ili na kontroli pa ga izgubite poslije iz vida, vi ste stalno i kontinuirano u životu svojeg pacijenta – dodaje.

Važno je stoga naglasiti da je obiteljski liječnik neophodan liječnik u zdravstvenoj zaštiti stanovništva, a posebna komunikacija s pacijentom ključ je svega.

– Pacijent nam dođe i kada se želi pohvaliti da je odlično nakon liječenja ili da su nestali neki problemi koje je imao. Dakle, dođu nam kao prijatelju ili članu svoje obitelji. Oni znaju nazvati i samo reći „odlično sam, ne trebam vas doći ometati i praviti gužvu, ali samo da znate da sam odlično“. Osjećaju potrebu da nas obavijeste da su dobro što smatram da je jedna lijepi ljudski odnos – kaže Knežević Miličić.

Ipak, nije sve tako bajno. Kako kaže, liječnici obiteljske medicine su opterećeni jer njihov posao je jako široko rasprostranjen zbog čega ne čudi da je jedan od ciljeva EU projekta specijalizacije bio privući i liječnike iz tog područja. Nažalost, samo se liječnica Kožul javila za specijalizaciju preko Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije koji je prijavio projektni prijedlog na Poziv Specijalističko usavršavanje doktora medicine. No, ostaje nada da će se situacija u budućnosti promijeniti. Treba navesti da se radi u isto vrijeme o predivnom, ali i vrlo zahtjevnom poslu za koji se, nažalost, odlučuje vrlo malo kandidata. Zašto je tome tako?

– Da imate 20 pacijenata dnevno, debelo bi se naradili za svoje radno vrijeme i imate što raditi. Ovako, usprkos gužvi, svejedno za svakog pacijenta sve napravimo. Posvetimo mu se, sudjelujemo u svim njegovim dilemama. No, jako smo skučeni vremenski pa svoj posao radimo prilično napeti – navodi.

Za pacijente se jednostavno radi sve, a to je razlog zašto liječnici obiteljske medicine često rade i izvan radnog vremena.

– Morate im napisati uputnice, pregledati nalaze, dati savjete i sve ostalo što uključuje naš normalan posao. Tako da apsolutno radimo prekovremeno, ali nisam primijetila da se netko od obiteljskih liječnika zbog toga posebno buni nego je činjenica da smo na kraju radnoga dana doslovno smoždeni – rekla je Knežević Miličić.

Za razliku od drugih područja u medicini, za obiteljsku medicinu nema liste čekanja pa pacijenti ponekad budu nestrpljivi.

– Primjerice, kada pacijent dođe kod kardiologa, on apsolutno razumije da je trebao čekati taj pregled i da, kada mu se kardiolog posveti, on će s njime provesti pola sata do sat. Pacijent zna da kardiolog ne može pregledati 20 pacijenata dnevno onako kako to želi i treba i pacijenti to toleriraju. Kod nas u obiteljskoj medicini nema liste čekanje već pregledamo sve koji nam se jave. Mladim liječnicima je strašno biti toliko opterećen, da nemate doslovno vremena otići na wc – dodaje.

Obiteljska medicina je medicina od A do Ž, poručuje liječnica Knežević Miličić.

– Dohvatimo se svih mogućih problema, i dermatoloških i internističkih i neuroloških i svih ostalih bolesti. Većinom se specijalistima ne šalju pacijenti koje nismo obradili ili pregledali, pacijent se zapravo šalje na savjet, konzultaciju, nastavak obrade. Ako netko ima glavobolju ne šalje ga se odmah neurologu, to tako u obiteljskoj medicini ne ide – kaže.

Koliko god se to možda nije dovoljno naglašavalo, treba istaknuti da su liječnici obiteljske medicine također bili na tako zvanoj prvoj crti obrane kada je stigao covid jer u takvim, nenadanim i opasnim situacijama, pacijenti će se prvo obratiti svome obiteljskom liječniku, a dodatan je bio teret činjenica da se liječnicima obiteljske, uz sav svakidašnji posao, obujam posla za vrijeme covida znatno povećao.

– Kada je došao covid, prvo smo svoje pacijente rasporedili u grupe, one koji imaju prioritet cijepili smo odmah. Kada je epidemiologija organizirala punktove, mi smo obavještavali pacijente i sve s njima dogovarali. Također smo sudjelovali u cijepljenju po punktovima i to ne svojih pacijenata nego općenito građana – rekla je.

Velik teret na leđima nose obiteljski liječnici, no Knežević Miličić bez obzira na sve poziva buduće specijalizante da sagledaju sve one lijepe strane obiteljske medicine, posebno ako im je odnos pacijenta i liječnika važan.

– Biti liječnik obiteljske medicine jedna je čarolija, nešto prekrasno. Preporučila bih mladim liječnicima koji nemaju u programu svoga staža obiteljsku medicinu, da ako imaju vremena i volje, dođu o ordinaciju kod nekog liječnika i vide kako to izgleda. Vrlo rado ću i sama primiti i porazgovarati s mladima – rekla je Knežević Miličić.

Nakon liječnice Kožul želja je da se na specijalizaciju za obiteljsku medicinu prijavi što više kandidata, osobito kroz sufinanciranje ovakvih vrijednih EU projekata. Podsjetimo, projekt „Specijalizacija doktora medicine Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije“ ukupno je vrijedan 1.011.785,86 kuna, čak 85 posto projekt je sufinancirala Europska unija dok se za preostalih 15 posto sufinanciranja pobrinulo Ministarstvo zdravstva iz proračuna Republike Hrvatske.

Nakon liječnice Gordane Knežević Miličić, provjerili smo što o obiteljskoj medicine ima za reći također iskusna liječnica Doma zdravlja Milka Begić-Komljenović koja svoj posao radi oko 36 godina.

– Smatram da je obiteljska medicina jedna od najljepših medicina i treba uvijek biti najljepša. Međutim, cijeli sustav doveo je do toga da je danas najalarmantnije stanje upravo u obiteljskoj medicini. Radi se o grani medicine koja je najdostupnija, sveobuhvatna i u kojoj je moguć holistički pristup – kaže Begić-Komljenović.

Nakon toliko godina rada, pacijenti postaju obitelj, dodaje liječnica.

– Pacijenti nakon toliko godina stvarno postanu kao obitelj. Znate roditelje, djecu, unuke. Mislim da preko tisuću pacijenata mogu prepoznati preko telefona kada nazovu – rekla je.

Ističe liječnica Begić-Komljenović da je najveća prednost u obiteljskoj medicini što je liječnik upoznat s pacijentom kao i s njegovim zdravstvenim stanjem.

– Meni pacijent nije nepoznat i vrlo lako uočim ako se pacijent promijenio i ako se događa neka bolest. Znam obiteljsku anamnezu i u kojem smjeru treba ići. Kroz toliko godina pacijent jednostavno postane poznat – dodaje liječnica.

Da dovoljno zasluge tijekom covida nisu dobili liječnici obiteljske medicine slaže se i liječnica Begić-Komljenović.

– Opća praksa je za sve odgovorna, da se bilo što događa. Samo pođimo od covida, je li itko čuo da su se spominjali obiteljski liječnici kao i sav naš trud koji smo uložili tijekom covida. Zapravo se slušalo o epidemiolozima koji se nalaze na prvoj crti, ali treba naglasiti da smo mi i dalje bili uz pacijenta. Moji pacijenti su dolazili i s covidom na pregled ako je bilo potrebno, bilo kroz auto ili u ambulanti. Kao i moji kolege, aktivno sam sudjelovala i u cijepljenju te pozivanju na isto, i na punktovima i u ordinaciji – kaže.

Iznijela nam je liječnica podatke i u brojkama koji, na štetu, nisu za pohvalu.

– Podaci od ove godine govore da imamo 2333 tima obiteljske medicine, stoga imate samo 2205 s nositeljem tima što znači da zapravo 128 timova nema uopće liječnika. Isto tako, od tih 2205, 173 liječnika su stariji od 65 godina, a 728 starije od 60 godina – navodi Begić-Komljenović.

Brojni su razlozi zašto je mlade buduće liječnike teško nagovoriti na specijalizaciju za obiteljsku medicinu, no kroz europski projekt “Specijalizacija doktore medicine Doma zdravlja BBŽ” dokazano je da je ipak moguće. Posebno jer se radi o velikoj financijskoj pomoći za Dom zdravlja koji si sam takvu pogodnost ne bi mogao priuštiti. Liječnica Begić-Komljenović smatra da mlade liječnike najviše odbija administracija.

– Imamo suludu administraciju i ustvari paramedicinsku problematiku što je nama u obiteljskoj trenutno jedan od najvećih problema. Nadam se da će se ipak pojaviti mladi pacijenti koji će shvatiti koliko se lijepo brinuti za cijelog pacijenta – dodaje.

Razlog zašto se mladi teško opredjeljuju za obiteljsku medicinu je i nedostatak nekog društvenog priznanja. Zato, navodi liječnica, puno toga ovisi i o egu.

– Mladi bi ipak morali zatomiti taj svoj ego, sagledati situaciju realno i o pacijentima se brinuti iz neke ljubavi – naglašava Begić-Komljenović.

Priznanje pacijenta važnije je od društvenog priznanja pa liječnica Begić-Komljenović uz sve poteškoće i težak rad i nakon 36 godina rada ne žali što se odlučila za obiteljsku medicinu.

– Ponovno bih izabrala obiteljsku iako mi je jako jako teško – zaključuje.

Kako bi liječnicima koji su ili već trebali biti u mirovini ili su spremni za istu bilo lakše, najveći lijek bio bi veći interes budućih liječnika za obiteljsku medicinu. Kako je rekao i v.d. ravnatelja Doma zdravlja BBŽ Josip Rajković, svi se skupa možemo nadati novim europskim ili državnim projektima uz koje će medicina u Hrvatskoj raditi korake naprijed, a ne unatrag. Samo tako priznanje liječnicama i liječnicima koji ostavljaju srce za svoj posao i pacijente bude opravdano, a buduće mlade snage ljubav prema tom istom poslu moći će preuzeti s ponosom.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

Sadržaj ovog promotivnog članaka isključiva je odgovornost Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!