Šola je podnijela ostavku, hoće li i Tomić napokon priznati propuste?

Marija Šola podnijela je ostavku na mjesto vršiteljice dužnosti ravnateljice Doma za starije osobe Bjelovar otprilike dan nakon što smo upozorili na niz propusta Upravnog vijeća te ustanove. Iako Šola nije navela razloge svoje ostavke, činjenica je da se ravnateljica i dalje vidjela na tom radnom mjestu s obzirom da se prijavila i na novi natječaj za to radno mjesto. Ne treba ni na trenutak sumnjati da je svoj posao radila savjesno, odgovorno i s voljom, čemu svjedoče i njezini kolege zaposlenici, kao i bogato radno iskustvo upravo u toj ustanovi.

Unatoč neupitnim sposobnostima, morala je otići jer tako propisuje zakon i prava je šteta što nema VSS, nego je „tek” prvostupnica Sestrinstva. U tom kontekstu, njezina ostavka čin je odgovornosti, tim više jer se u nezgodnoj situaciji nije našla vlastitom krivnjom.

Breme odgovornosti

Naime, breme odgovornosti za njezino imenovanje snosi tijelo koje ju je imenovalo, a to je Upravno vijeće na čijem je čelu Petar Tomić. Ali, predsjednik Tomić ni na koji način nije, a niti želi snositi odgovornost za propuste.

Podsjetimo, u svojem opširnom priopćenju punom ispraznih fraza o poštenju, pravdi i svjetskom miru koje nam je Tomić poslao u utorak, stoji i ovo:

„Naglašavam da Upravno vijeće nikada u svom radu nije postupalo protuzakonito te je savjesno, imajući na umu dobrobit osjetljive skupine građana o kojoj skrbi Dom za starije osobe Bjelovar, imenovalo osobu sa iskustvom, sukladno odredbama Statuta, kako bi samo poslovanje i funkcioniranje ove ustanove (nakon ostavke bivše ravnateljice) bilo osigurano”, napisao je Tomić.

Činjenica je, i to nedvojbeno potvrđena Šolinom ostavkom, da je Upravno vijeće postupilo protuzakonito kada ju je imenovalo vršiteljicom dužnosti. Upravno vijeće nije uspjelo imenovati v.d. ravnatelja koji ispunjava zakonske uvjete, a kada je ta priča dospjela u javnost, predsjednik UV-a odabrao je strategiju ignoriranja. U narodu se kaže da ako se jednom nabodeš na grablje, krive su grablje. Ali, ako se nabodeš drugi put, kriv si ti.

Dosta je ignoriranja

Predsjednika Tomića možda bi se i dalo ekskulpirati i provući kroz iglene uši za prvi grijeh, grijeh imenovanja zakonski nedovoljno kvalificirane osobe na mjesto ravnatelja. Da je osvijestio i priznao grešku, bila bi to svojevrsna garancija da se takva ili slične greške neće dogoditi u budućnosti.

Umjesto ignoriranja, predsjednik Upravnog vijeća trebao je, ako ništa drugo, staviti mandat na raspolaganje i skrušeno čekati „presudu” višeg tijela uz obećanje da će doista ubuduće postupati po zakonu, statutu i savjesti.