Anđelina, Mirela i Danijela ispunile su veliki san i savladale najtežu trkačku disciplinu

Maraton! Najduža i najteža trkačka disciplina – 42,195 km. Borite se sa kilometrima, sami sa sobom, fizičkim naporima, ali i svojim umom. I potpisnik ovih redaka imao je ideju istrčati takvu utrku, ali nije uspio. Nije bio ni blizu.

Zato svatko tko je barem jednom u životu istrčao maraton zaslužuje pljesak i naklon do poda. Duboki naklon! A naša Bjelovarsko-bilogorska županija, od prije nešto manje od tri tjedna, postala je bogatija za čak tri maratonke. Anđelina Sučić, Mirela Šarić Flinta i Danijela Gibas su tri super žene koje su istrčale jubilarni 30. Zagrebački maraton. Nisu prve kojima je to uspjelo iz naše županije, ali su jedine koje su trčale maraton na prvenstvu Hrvatske te imaju zabilježen službeni rezultat na stranicama Hrvatskog atletskog saveza.
Razgovarali smo s njima, postavili im ista pitanja, kako bi dobili uvid što je sve potrebno kako bi se ostvario taj cilj. Nakon njihovih odgovora i ja sam dobio želju ponovno pokušati istrčati maraton.
Kako je sve počelo, od kuda želja da baš toliko trčite? 

Anđelina: Želim naglasiti da sam ja prije svega amater i trčanjem se bavim rekreativno. Ljubav prema trčanju javila se unazad 5-6 godina. Gledajući supruga Vicu kako trči i prateći ga na utrke, pojavila se u meni želja da se i ja okušam u trčanju. U početku je to bilo jako teško i naporno, budući nisam do tada nikada ulazila u trkačke vode i nisam imala ni kondiciju ni snagu, ali s vremenom povećavajući broj trkačkih treninga i kilometražu bivalo je sve lakše i sve više sam uživala. Suprug i ja smo s prijateljima Jasminom Grgić i Hrvojem Grgićem odlazili na utrke na 5 km, 10 km, trail utrke koje se trče po prirodi na još dužim stazama, polumaratone, tako da mi je trčanje stvarno postalo užitak. Kad osjetiš atmosferu i energiju na utrkama kao da uđeš u neki začarani krug i odmah gledaš gdje je i kada nova utrka. Ove godine sam si postavila cilj da istrčim maraton. To je jako teška utrka, i fizički i psihički, ali u meni je bila volja i želja da taj cilj ispunim.
Danijela: Takav se, naravno, rodiš… Oduvijek i s lakoćom pet iz TZK omiljenog školskog predmeta. Ali prava priča oko trčanja počinje na suprugovu inicijativu i poticaj prije više od 10 godina, iz želje za gubitkom suvišnih kilograma. Tada sam intenzivnije počela kombinirati bicikliranje i trčanje. Najprije, želim naglasiti da sam ja rekreativac. Trčanjem se bavim iz velike ljubavi prema kretanju, zbog slobode koju mi pruža, zbog pomicanja osobnih granica, zbog benefita koje mi pruža fizička aktivnost.
Mirela: Bavim se različitim sportskim aktivnostima od djetinjstva. Oduvijek su me privlačili društveni sportovi i plesovi: latinoamerički i standardni plesovi, umjetničko kulturni-folklor, a poslije teakwondo i odbojka. U posljednjih 7 godina intenzivnije sam se posvetila trčanju koje je, nakon razonode, postalo velika ljubav i strast, a moj život je, u  ovoj užurbanoj svakodnevnici postao ispunjeniji, zdraviji i sretniji. Trčanje je odmor za dušu. Sasvim slučajno, na odaziv Zvonimira Mikašeka, urednika grupe 3.SPORTA.COM na Facebooku, pristupila sam prvoj službenoj utrci na 15 km na relaciji Kutina-Voloder, u sklopu Voloderskih jeseni 2017. Bilo je izazovno i dinamično istrčati utrku za koju se apsolutno nisam pripremila, jer su dotadašnje dionice bile od 5-8 km. Prva utrka, kao i svaka slijedeća, je posebna priča, bilo da se radi o utrci na 5,10,15 21 ili 42km. Maraton je na početku bio san, uskoro želja, a sada i dostignuće. To je disciplina kojoj se pristupa sa iznimnim respektom, a usuđujem se reći i strahopoštovanjem. Želja, volja, ustrajnost i rad na sebi i svojim navikama, prehrani, uspješni su sastojci za istrčati maraton.

 

Koliko trenirate tjedno, jeste li se posebno spremali baš za maraton, promijenili životne navike?

Anđelina: Tjedno trčim 3-4 puta, svaki puta prosječno po 10-12 km, a vikendom trčim nešto duže i tada znam otrčati do 20 km. Maraton je najduža atletska disciplina u trčanju i jedna od najtežih disciplina trčanja, a da ne govorim da dužina maratona iznosi preko 42 km, što iziskuje veliki napor i prije svega izdržljivost, tako da se za takvu utrku treba posebno pripremati. Moje intenzivnije pripreme krenule su tri mjeseca prije same utrke. Do tad sam već imala dosta istrčanih kilometara u nogama, ali trčanje maratona je poseban izazov. Pripreme su se sastojale od promjene prehrane, povećanja broja puta tjednih trčanja, povećanja tjednih pretrčanih kilometara, tako da sam mjesečno trčala i preko 200 km.
Danijela: Fizičke i mentalne promjene na bolje, osjetila sam već u prvoj godini trčanja i ono je postalo moj način života. Tako sam prirodnim slijedom i povećala treninge s jednom ili dva puta tjedno na četiri. Omiljeno mjesto za trčanje, uz koje su vezani i moji trkački počeci je naš Borik – work out park. Za maraton sam se pripremala oko tri ljetna mjeseca jer sam prije toga imala puno utrka i puno km u nogama  (kross lige, cestovne utrke na 5,10, 21 km, trailovi). Pripreme su bile kombinacija plivanja, teretane (podizanje snage i jačanje velikih mišićnih skupina) i obavezni dužinski treninzi vikendima (za izdržljivost) od 15, 20, 30 i više km u jednom trčanju. Maraton je specifična disciplina, jer je dug 42,2 km pa se tijelo mora dobro pripremiti, ojačati i osnažiti za tako velik napor i ključno je uz kvalitetne treninge i dobro izbalansirati i prehranu i unos tekućine.

Mirela: Trčim svaki slobodan trenutak, za dušu, sa prijateljima i sa ekipom iz  kluba AK Borika Bjelovar, čiji sam član. S pripremama za maraton za počela sam u svibnju. Plan je trenirati do 15km tri puta tjedno jedan mjesec, zatim 20 km svaki vikend dva 2 mjeseca i slijedeća dva mjeseca dužine do 35 km. Posljednji mjesec je bio predviđen za smanjenje intenziteta treninga. Nažalost, pripreme nisu niti upola počele, a kamoli završile kako sam zamislila, jer sam radi zdravstvenih razloga bila spriječena trenirati zadnja dva mjeseca. Fokus je bio samo na zdravlju. Na sreću, zdravstveno stanje se popravilo, a moja želja za ostvarenjem cilja nikada nije bila veća. Najdraže utrke su mi dionice od 5km. Brze, kratke i slatke! Eksplozivne i ispunjene adrenalinom 100n/h. Maraton je neusporediv s bilo kojom disciplinom koju  sam otrčala do sad. Maraton je igra glave, srca i tijela. Nakon što sam ga otrčala, shvatila sam da je to ljubav bez roka trajanja.

 

Što ste željeli time postići?

Anđelina: Prije svega želim naglasiti da je za mene trčanje maratona bio jedan veliki izazov. Nizali su se treninzi, cestovne utrke, trail utrke, a ja sam počela razmišljati o nečem većem i zahtjevnijem, a to je maraton. Željela sam sebi dokazati da to mogu i to mi je bio najveći cilj. Nije mi bilo bitno ni vrijeme ni rezultat u poretku, već samo da utrčim u cilj. To sam i učinila i zbog toga sam jako sretna i ponosna.

Danijela: Oduvijek je postojala podsvjesna želja, napraviti nešto veliko, neki veliki korak dalje, jer u trčanju imate puno prostora za ostvariti sebe, za realizirati puno toga. Koliko trenirate, toliko i dobijete na rezultatima. Što više kvalitetno odrađenih treninga – tijelo će vam biti zahvalno.

Mirela: Trčanje je sport koji me ispunjava emocionalno i psihološki, daje snagu i pomiče granice ljudske izdržljivosti. Maraton  je bio granica koju sam željela pomaknuti i dokazati da je našim željama, u sportskom smislu, samo nebo granica. To je sport koji ima višestruke dobrobiti; za zdravlje, tijelo i psihu, te okolinu. Osobna najveća nagrada je, kada netko kaže da ste mu bili inspiracija i motivacija, te je započeo trčati sa nadom i željom da će i njemu postati zdrava  navika…i postalo je ljubav i navika na kvadrat!

 

Što je najteže kod trčanja maratona, fizički napor, psiha… je li bilo teških trenutaka na Zagrebačkom maratonu, jeste li razmišljali da odustanete? Kako prebrodite krizne trenutke?

Anđelina: Trčati maraton je jako teško i naporno, što fizički, što psihički. To je prije svega i jedan veliki stres za tijelo. Ne mogu reći da sam imala neke kritične faze dok sam ga trčala. Bitno je kako si sve posložiš u glavi i naravno, da slušaš svoje tijelo. Krenula sam trčati umjerenim tempom  jer sam znala ako krenem prebrzo da će mi nedostajati energije i snage, da pred kraj više neću moći trčati, pa ću morati čak i odustati.  Međutim, do toga nije došlo, mogu reći da sam, laički rečeno, pametno krenula u utrku i sretno ju završila. Napominjem da mi nije bio bitan rezultat već samo da istrčim do kraja. Za rezultat i napredovanje uvijek imam vremena i prostora. Naravno da ponekad dok trčim imam krizu i dođe do teških trenutaka kada pomislim odustati i pomislim što mi je ovo trebalo, pogotovo na utrkama, ali onda pomislim da je bolje istrčati bilo kako, nego nikako, da ne smije sve biti uzalud bez obzira što rezultat možda sada nije toliko dobar kako sam očekivala. Tada se natječem sama sa sobom i razmišljam kako ću se za sljedeću utrku bolje pripremiti …i uvijek postoji drugi put… idemo dalje…
Danijela: Maratonu sam pristupila s velikim respektom i sa snažnom motivacijom da ga istrčim od prvog do posljednjeg kilometra, jer svi koji prođu kroz cilj u ovoj disciplini su pobjednici. ‘Kad istrčite maraton više niste ista osoba’ (nepoznat autor). Moj se ludi san ostvario 1. listopada. S kolegicama iz kluba Anđelinom i Mirelom ekipno na PH u maratonu postadoh maratonka!

Mirela: Dan 1. listopada 2022.g. pamtiti ću kao poseban dan jer se ostvario dugo željeni san i jer se svaki dio mene istinski radovao. Kao što sam navela, pripreme nisu krenule u najboljem smjeru, međutim, u niti jednom trenutku nije postojala opcija odustajanja. To je riječ  koju  u pravilu ne poznaje niti jedan trkač, bilo amater ili profesionalac. Od početka utrke je bilo važno da pokušam trčati istim tempom do  30 km, a ako bude sreće i završim do 42km i uspjela sam u namjeri. Iako je tijelo željelo i moglo više tijekom trke, prvi maraton željela sam istrčati bez bolova, nepotrebnog stajanja i potencijalne povrede radi prethodno nedovoljne pripremljenosti, a s naglaskom da mi ostane u predivnom sjećanju. Moram priznati da niti jednom nisam ‘upala’ u krizu. Psihološki sam bila pripremljena. Strah je bio samo da se ‘nogice ne posvađaju’. Kao i dosada, tijekom utrke, poseban doprinos činila je molitva i zahvala dragom Bogu na svemu što imamo i želja da nikoga koga volim ne izgubimo. Ovaj maraton posvećujem tati koji je odlučio svoj život  proživjeti na nekim ljepšim zemaljskim prostranstvima. Zahvaljujem i partnericama u pripremi za maraton Anđelini Sučić i Danijeli Gibas, te mojoj dragoj i uspješnoj polumaratonki Davorki Karlin- Matešić na podršci, savjetima i predivnom druženju tijekom priprema u kojima nije nedostajalo smijeha i zabave.

 

Planirate li i dalje trčati maraton, koji su vam ciljevi u vezi trčanja?

Anđelina: Ovo je bio moj prvi maraton i naravno da ću pokušati istrčati još koji. Prostora za napredak ima, vremena ima.  Za sada sam svoj cilj u vezi trčanja ispunila, želja mi je samo da budem zdrava, da se ne ozlijedim i da trčim dok god me noge budu služile.  Do nekog novog izazova…

Danijela: Planiram i dalje aktivno trčati, dok god je dobrog zdravlja. Želim poboljšati svoje osobne rezultate i u ostalim disciplinama na 5000m, 10000m, 21000m i naravno na 42000m. Na mojem trkačkom rasporedu slijedi PH za veterane, 13. studenog u Zagrebu na ’35. polumaratonu Ivan Starek’.

Mirela: Maraton ću svakako ponoviti! Pretpostavljam da će to biti Splitski, iskusniji trkači kažu da je predivan. Ciljevi su pomicati granice i fizičke i psihičke. Nakon maratona radim na kvaliteti i brzini kraćih dionica. Trenutno se pripremamo za polumaraton Starek, a potom i za memorijalnu utrku u ‘Vukovar s ljubavlju’ , na relaciji Osijek-Vukovar, dionici dugoj 37 kilometara koja će se održati 20. studenoga.

 

Kako usklađujete svoje obveze sa trčanjem? Posao, obitelj, hobiji…

Anđelina: Imam 48 godina, zaposlena sam, radim na Općinskom sudu u Bjelovaru, udana sam, imam dvoje punoljetne djece Luciju i Filipa. Nije mi problem uskladiti svoje obiteljske i poslovne obveze s trčanjem. Smatram da ako se nešto voli da se sve može uskladiti i da čovjek za sebe  mora naći slobodnog vremena. Moram se zahvaliti najvažnijoj osobi iz svojeg života bez koje ne bih uspjela, a to je moj suprug Vice. Zahvaljujući njemu i njegovim savjetima o treninzima i programu trčanja, a najviše njegovoj podršci, ostvarila sam svoj cilj. Meni trčanje čini zadovoljstvo i mogu reći da mi je u jednu ruku ispušni ventil. Najviše volim trčati sama. Dok trčim osjećam se opušteno, rasterećeno, ponekad mi padne na pamet neka korisna ideja i slično… Inače sam članica AK Borik i moram zahvaliti svim svojim kolegama trkačima i članovima jer su mi bili velika podrška, a isto tako i mojim klupskim kolegicama Danijeli, Mireli i Davorki s kojima sam trčala i pripremala se za maraton.

Danijela: Imam 47 godina, po zanimanju sam odgojitelj predškolske djece i radim u DV Bjelovar dugi niz godina. Obiteljski smo vrlo aktivni u sportovima odavno. Moj suprug Alen je bio dugogodišnji nogometaš (NK Mladost Ždralovi). Nakon završene  nogometne karijere, bavi se biciklizmom i body buildingom. Imamo dvoje odrasle djece. Sin Antonio (23) postizao je uspjehe u borilačkim sportovima (tae-kwon-doe i kick – boxing) a kćer Mariana (19) bavila se odbojkom i zadnjih par godina aktivno trči s mamom. Član sam AK Borik Bjelovar i uživam u trčanju.

 

Mirela: Sve se može kad se hoće! Ključ je dobra organizacija i raspored poslovnih i privatnih obveza. Zaposlena sam u Erste banci, a suprug u OŠ Rovišće kao profesor tjelesnog odgoja. Roditelji smo 10-godišnje djevojčice koja od malih nogu ne skriva ljubav prema sportu, te se unazad 2 godine bavi gimnastikom, a prethodno gimnastici, trenirala je odbojku. Nažalost, trčanje nije njezin ‘cup of tea’, ali nikada se ne zna. Najvažnije je da se bavi bilo kojom aktivnošću. Svi smo mi jedinka za sebe i svatko će pronaći nešto što ga istinski veseli bilo da se radi o trčanju, plivanju, pjevanju, heklanju ili igranju nogometa.

 

Savjet za one koji nisu, a željeli bi istrčati maraton…

Anđelina: Prije svega maratonu treba pristupiti sa strahopoštovanjem.  Za trčanje svog prvog maratona podarite sebi malo više vremena za pripremu. Priprema za maraton može promijeniti cijeli način života. To je značajno životno iskustvo, traži predanost i odricanje pa je jako bitno da imate podršku obitelji i prijatelja. Prije svega provjerite sa svojim liječnikom jeste li spremni za takav izazov.  Puno trčite, trenirajte, slušajte svoje tijelo, ako ste umorni odmorite se. Uživajte u svakom treningu na putu do ostvarenja zacrtanog cilja.
Danijela: Ne ustručavajte se investirati u kvalitetan par tenisica, budite dosljedni, odvojite vrijeme za treninge i ne preskačite ih. Maraton je fizički jako zahtjevan i iscrpljujući za tijelo, ali vas i višestruko nagrađuje. Kad ga savladate i dotrčite u cilj, Vi ste apsolutni pobjednik!

Mirela: Ako ste ikada pomislili da je maraton nešto u čemu  nikada nećete uspjeti, vjerujte mi da griješite! Svatko tko ima i malu željicu okušati se u toj disciplini, sigurna sam da neće odoljeti izazovu i da će ga istrčati. Izazovi su tu da ih prihvaćamo, a ne zaobilazimo. Ništa Vam se neće loše dogoditi, naprotiv… nakon 2 mjeseca već ćete planirati ultra maraton. To je ta ljubav i zdrava opsesija!

 

Neka poruka mladima da se bave trčanjem, jer smo najdeblja nacija u Europskoj uniji…

Anđelina: Smatram da je važno baviti se nekom aktivnosti koliko god je to u našoj mogućnosti. Bavljenje sportom, a pogotovo trčanjem je zdravo za tijelo i za duh. Trčanje je jedno od rješenja koje može promijeniti iskrivljene životne navike i aktivnost je u kojoj se može istinski uživati. Završila bih izrekom koju većina trkači znaju reći: ‘Ne trčim radi zdravlja kako bih dodao dane svojem životu. Trčim kako bih dodao života svojim danima.’
Danijela: Pokrenite se, protrčite, učinite nešto korisno za svoje tijelo i um će Vam biti zahvalan!

Mirela: Kako kažu stariji, mudriji i iskusniji: ‘Misli na sebe i svoje zdravlje dok si mlad i zdrav, kako bih ti starost na čemu imala zahvaljivati!’ Pozivam sve mlade i one koji se tako osjećaju da se pokrenu i učine velik korak za sebe, a mali za svoj mobilni uređaj, videoigru ili laptop. Na taj način učinit ćete dobro za svoje zdravlje, biti će Vam zahvalno Vaše srce, pozdravljati će Vas kralježnica, a nogice će Vas uvijek odvesti na pravi put te uz trčanje, gimnastiku, atletiku ili nogomet nikada nećete skrenuti sa tog puta. Potaknite prijatelje na druženje na otvorenom i posjetite naš klub AK Borik, četvrtkom od 18h s i pridružite se besplatnom zajedničkom trčanju i odmjerite svoje trkače mogućnosti. Na toj Ligi svi su pobjednici! (Danijel Starešinić/Bjelovarski list)