Faruk radi najbolji burek u Hrvatskoj, no draže mu je da se priča o njegovu gradu

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Daruvar. Nedjelja. 11 sati prijepodne. Svih 6 stolova u Zdravljaku Orijent zauzeto je gostima. Burek, onaj sa sirom ili mesom, nalazi se, barem jedan, na svakom stolu, a posjetitelji uživaju u, kako mu tepaju, najboljem bureku u Hrvatskoj i šire. Pitam Faruka Demirija, vlasnika Zdravljaka je l’ uvijek takva gužva.

– Ma nije ovo gužva, ovo je standardna nedjelja. Ima dosta posjetitelja izvana, koji su došli u turistički posjet, u Dvorac, na bazene, u Termal. Dok su tu, onda će navratiti probati i burek za koji su svi čuli – priča i pojašnjava što je traženije.

– Više se jede sir. Mislim, sad je popularnije meso, ali to je jer je nedjelja, pa je došla i ekipa koja je bila u izlasku. Ali bit će kasnije više sira – priča nam kroz smijeh.

Napominje kako on dolazi ujutro rano, i petkom i svetkom, što bi se reklo, i radi burek. Radnju je preuzeo od oca 2010.

– Djed je došao u Lipik, početkom 60-ih, a tata je ’74 došao u Daruvar. Za godinu i pol bit će 50 godina kako smo tu. I odmah smo otvorili Zdravljak. Radi duže nego što sam ja živ, jer sam se rodio tek ’81. Tata je 2010. otišao u penziju, a ja sam preuzeo – pojašnjava Faruk i dodaje da je njegovo preuzimanje Zdravljaka bilo dosta izazovno.

– Nije bilo jednostavno, jer nisam ga htio kopirati, ali nisam htio ni previše mijenjati. No, bolje i da pogriješiš nego da budeš kopija. Ja sam kad sam preuzeo, bio pun ideja. No, preuzeo sam rizik i krenuo u smjeru koji se pokazao kao dobar. No, ima tu i malo sreće – dodaje i pojašnjava kako je bila njegova ideja da im baza bude jedan proizvod koji će cijele godine biti u ponudi i biti kvalitetan. I tako su i krenuli.

– Daruvar je mali grad, moraš živjeti s tim ljudima koji već 35 godina jedu isti burek, i da budu oni zadovoljni s tim. Nisam mogao ne znam koliko velike promjene raditi, jer je primarno živim od toga koliko su zadovoljni domaći – pojašnjava i dodaje da ipak mijenja nešto prema svojoj ideji.

– Nemamo stalno isti recept, stalno se nešto mijenja. Ja ga mijenjam. Nema tu nekih velikih stvari za mijenjati, ključno je da se burek mora razvlačiti. Ali mogu se raditi neke modifikacije oko brašna, sira, mesa, gustoće, vlage – pojašnjava.

Ono što se nije promijenilo su lokalne namirnice koje otkako su tu, nabavljaju od istih, lokalnih dobavljača. Sir već 25 godina iz iste mljekare. Kaže, zadovoljan je što s domaćima ima tako odličnu suradnju. U Daruvaru sve zna i svi znaju njega. A kako se proslavio van granica svoga grada?

– Proslavio me bloger Domagoj Jakopović Ribafish. On je došao, bila je subota. Kaže, burek će, a ja nemam niti jedan, sve smo prodali. Ostao mi je jedan po kojeg nije došao neki čovjek, s mesom i krumpirima. On je sjeo, pojeo to, otišao. Ja nisam imao pojma tko je on. Sutradan, dođe on opet i kaže da je jeo jučer tu burek i da ne može vjerovati koliko je bio dobar. Tražio je još jedan, ovoga puta s mesom, a nakon toga je probao i moj, s bundevom. I onda mi je naišao jedan prijatelj i rekao tko je on. Ribafish me pitao je l’ može napraviti intervju sa mnom. Ja sam se malo branio, ali pristao. I nakon tri dana, zovu me prijatelji da sam zvijezda. I tako je počelo moje medijsko “eksponiranje” – pojašnjava ali dodaje kako nije baš lud za titulama koje je kroz medije dobio.

– Ja ne volim da se priča da sam kralj bureka ili neke razne titule, to je pretjerivanje za mene. Nitko ni u čemu na svijetu ne može biti prvi. Od 100 kupaca, da je njih 55-60, zadovoljno, ja sam zadovoljan. Uvijek će se naći kritika. Bitno je samo da je fin većini, ne težim ja da bude svima odličan. Moj slogan je: ako se burek sviđa više od 60 posto kupaca, znači da ideš u dobrom smjeru – priča i napominje da je svjestan da neki dolaze i samo zbog medijskih natpisa da je to najbolji burek.

No, u neku ruku mu je drago da je njegov burek skrenuo pažnju na grad koji obožava.

– Bilo mi je drago da se u svakom tom tekstu počeo više spominjati Daruvar. Ja, što god radim, surađujem s lokalnim proizvođačima i obrtnicima, jer, oni su ljudi s kojima ja živim. Ja sebe samo tu vidim – priča Faruk koji je imao ponude i da ode u neki veći grad i napravi nešto još i veće od ovoga što ima. No, to nije htio.

– I što će mi više. Imam za jesti, piti, svi su zdravi. Bilo bi loše kada bi sad više tražio. Život prolazi, nek’ ti ostane neka lijepa uspomena. Ništa nije vječno. To je moja misao vodilja u životu – zaključuje Demiri.

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!