Od cokanja na Čistu srijedu, preko Grgurovih žaba, do najvećeg kršćanskog blagdana

Piše: Tomislav Matić

Korizma počinje Čistom srijedom ili Pepelnicom. Na taj dan vjernici odlaze u crkvu te ih svećenik po glavi simbolično posipa pepelom. Pepeo je simbol čišćenja. U narodnom vjerovanju pepelom su se posipavala polja i vrtovi kako bi se zaštitili od štetočina. Od pepela se kuhao lug u kojemu se pralo i prokuhavalo posuđe da bi se sprao svaki trag masnoće. Spremaju se kuća i okućnica.

U selima Bilogore, ali i općenito, vjerovalo se da je pepeo simbol onog praha iz kojega je čovjek sazdan, prema pradavnom opisu stvaranja čovjeka u prvim poglavljima Knjige postanka. Na taj dan kod katolika je obavezan post i nemrs.

Vjerovalo se u narodu Bilogore da tko jede taj dan meso dobit će kraste. Domaćice su se dobro pripremile za posno razdoblje kako bi u kući bilo sira, graha, suhih jabuka, šljiva i krušaka. Kuhali su se rezanci i ostala tjestenina koja bi se posipala makom i orasima. U bilogorskim selima posna jela bila su: kiselo zelje, krumpir s bućinim uljem, grah, posna pogača zamiješena na vodi, kukuruzna kaša itd. Jaja su se vrlo malo ili gotovo da i nisu jela i čuvala su se za Uskrs.

Kroz korizmu se često održavao post i nemrs, bilo srijedom i petkom ili samo i to obavezno petkom. Bjelovarsko glasilo Nezavisnost s početka 20. stoljeća navodi kako je gradsko poglavarstvo odlučilo da se mesa u mesnicama neće moći nabaviti srijedom i petkom, jer je srijedom i petkom bio zapovijedani post i nemrs.[1]

Strogo suzdržavanje

Ljudi su se u korizmi suzdržavali kako jela, tako i zabave, plesa, svatova pa i spolnih odnosa. Vjerovalo se da će dijete začeto u korizmi, kada odraste, pripasti vragu.

U našim krajevima osobito je bio raširen obred ljuljanja (cokanja) na čistu srijedu ili Pepelnicu i dane u korizmi. Objesila bi se ljuljačka u štagalj ili na granu drveta gdje bi se ljuljala djeca ali i odrasli. Vjerovalo se da će se time izazvati dobar urod polja, voćnjaka, vrtova i vinograda ali i zdravlje ukućana.[2]

Pepelnica se općenito smatrala nesretnim danom jer je tada, po narodnom vjerovanju Lucifer bio izbačen iz Raja. Vjerovalo se da ako se čovjek taj dan da izbičevati brezovim šibama bit će pošteđen cijele godine od buha. Ako se pepel iz peći od Fašnika uzme na Pepelnicu ujutro i njime posipa zelje i repa, neće na njih doći gusjenice. Vjerovalo se da ako se juhom od zelja u kojem se na Fašnik kuhalo meso poškrope ruke i noge, neće vas ugristi zmija.

Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem riječi Božje, te dobrim djelima. Odrasli koji se pripremaju za krštenje ili primanje kojeg drugog sakramenta imaju u korizmi svoje završne pripreme. U korizmi kršćani češće pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Značajka misnih nedjeljnih slavlja kroz korizmu je ljubičasta boja liturgijske odjeće – boja pokore.

Križni put

Kroz korizmu svaki dan išlo bi se na pobožnosti Križnog puta što je često puta bila poteškoća siromašnima koji nisu imali pristojnu odjeću i obuću koju bi odjenuli pa su je morali posuđivati ili bi došli samo pred ulazna vrata crkve. Ljudi su nekada, uglavnom, za svaku prigodu imali određenu nošnju: nošnja za žalost i radost, svagdanji posao ili svečanost. Isto tako posebno je bitno naglasiti da je odjeća kroz korizmu bila obična, bez velikih ukrasa i nakita. Izvanjskim načinom odijevanja izražavala bi se pokora, pokajanje i žalost za raspetim Kristom koja bi došla do izražaja na Veliki petak. Svojom jednostavnošću i bjelinom žensko oglavlje izražavalo je duboki osjećaj tuge.[3]

Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, – simbolizira čišćenje doma od pokladnog pretjerivanja. Druga je Pačista, – simbolizira čišćenje doma i duše. Treća Bezimena, – ne spominje se veselost, samo pokornost i vjera. Četvrta Sredoposna, – obilježava da je prošlo pola korizmenog posta. Peta Gluha, – slike i kipovi svetaca i raspela pokrivaju se tamnim platnom. Šesta je nedjelja Nedjelja muke Gospodnje  ili Cvjetnica, – cvijeće simbolizira svečani ulazak Isusa u Jeruzalem, počinje Veliki tjedan.[4]

No, isto tako kroz korizmu imamo i svetaca koji su kalendarski vezani za korizmu. Neki „upadnu“ u korizmu jer je korizma pomično vrijeme kroz godinu, a neki su uvijek u korizmi. Tome je tako jer korizma je četrdesetodnevno vrijeme koje prethodi Uskrsu, a Uskrs kao najveći blagdan kršćanstva je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom hebrejskom. U zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između  4. travnja i 8. svibnja.[5]

Korizmeni sveci

Dan 10. ožujka je blagdan 40 svetih mučenika. Taj dan se određivalo kakvo će biti vrijeme idućih 40 dana. Moglo se čuti slavuje i kukavice što je bio znak buđenja proljeća i lijepog vremena. Nikako se nije smjelo oponašati kukanje kukavice jer bi se u obitelji mogla dogoditi smrt još do Petrova. Nekoć je u kalendaru 12. ožujka stajao blagdan svetog Grgura. Ovaj svetac uvijek je bio u korizmi pa se govorilo čovjeku koji bi upao u veliki dug: Nikad ti iz duga ko ni Grgur iz korizme. Sijao se tada proljetni lan – gregurščak koji bi služio za izradu nošnji, jastučnica, vilana itd. Tada se po prvi put izvodila i stoka na pašu. Govorilo se: Grgur papa otvara žabama vrata. Počinje proljeće, a i mjesec ožujak se zove po Grguru – gregurščak.  Nema više Grgura u kalendaru, ne sije se lan i ne tka se.

O svetom Josipu 19. ožujka počinju radovi u voćnjacima i vinogradima. Dobro je tada saditi voćke i lozu, raditi u vrtu, jer se vjerovalo da će i posađeno dobro cvasti i roditi kao Josipov štap. Ne valja kraj kuće saditi drveće koje ne rodi jer će opustjeti ognjište čim stablo naraste do krova kuće. Ako je Josipovo vedro, bit će dobra godina. Bude li ožujak suh i bude li prašine, bit će zlata i dukata u polju. Ako pak bude magle, bit će kišno ljeto. Za zdravlje dobro je pojesti i prvu ugledanu ljubičicu ili je staviti u njedra, pa nećete imati glavobolju. Sadovenica ili Blagovijest 25. ožujka je blagdan kada su se nasađivale kokoši. Vjerovalo se da se dobro legu tada nasađene. I tada valja saditi i sijati u vrtu povrće i cvijeće jer će sve dobro napredovati. Ako dobijete presadnice, ne smijete reći hvala. Rekle su stare žene: Nek se samo fali. Ako prije Blagovijesti ubijete zmiju morate joj u usta staviti glavicu luka. Ako proklija do Blagovijesti moći ćete prepoznati coprnice i vještice. Ako od Fašenjka do Uskrsa ne budete u džepu nosili glavicu luka, napast će vas.

U ožujku vraćaju se lastavice. Njihova se gnijezda ne smiju trgati jer će se privući nesreća. Kad prvi put vidiš lastavicu stisni čvrsto usnice da ne dobiješ žvale i opekotine oko usta. Lastavicu se ne smije ubiti, ona umire kao pčela i čovjek.

Narodna vjerovanja nadalje kažu; ako je Božić bio južan, Uskrs će biti kužan – bit će slaba godina. Danas se susrećemo sa sve većom pojavom neobičnog vremena za određeno doba godine. No, u manjoj mjeri tako je bilo i prije. Vjerovalo se da ako bi bilo grmljavine na ne prolistalu – golu šumu, bit će gladi.

Na Gluhu, petu korizmenu nedjelju pokrivaju se slike, raspela i kipovi svetaca. Nakon šeste korizmene nedjelje – Cvjetnice počinje Veliki tjedan. Ako Cvjetnica padne na 10. travnja, a taj dan je stoti dan u godini, vjerovalo se da, ako se na taj dan posadi neka biljka ili voćka stostruko će roditi.

 

[1] Nezavisnost, god. XXII., br. 5, 1928.

[2] Kroz korizmu do Uskrsa, 1992.

[3] Ciklus godišnjih običaja: Poklade – Korizma, 2003.

[4] Uskrsni običaji sjeveroistočne Hrvatske, 1996.

[5] Rebić, A., Opći religijski leksikon, 2002.