Razgovarali smo s dvije liječnice, evo što kažu kako je biti liječnik u bjelovarskoj bolnici

Danas se obilježava Hrvatski dan liječnika. Naime, upravo je 26. veljače prije čak 149 godina grupa od 21 liječnika utemeljila liječničko društvo i to s ciljem unaprjeđenja medicinske struke. Cilj naših liječnika ostao je isti tijekom svih tih godina, a iako se svakodnevno u svom radu susreću s čitavim nizom izazova i poteškoća, većina njih će između svog poziva i riječi ljubav staviti znak jednakosti. Upravo ljubav prema medicini će na prvom mjesto staviti i dvije liječnice Opće bolnice “Dr. Anđelko Višić Bjelovar.” U bjelovarskoj bolnici čitav svoj radni vijek provela je specijalistica urologije Branka Muić.

San iz djetinjstva

– Svoj radni vijek sam počela kao liječnik opće medicine. Nakon završetka specijalizacije iz urologije, zaposlila sam se na Odjelu za urološke djelatnosti, a ovdje sam ostala čitavi radni vijek. Od tih mojih početaka do danas medicina je doživjela golemi napredak. Nekada smo se služili slušalicama, tlakomjerima, olovkom, liječničkim kartonima, mašinama za pisanje, a o kompjuterima nismo ni sanjali. Danas su liječnicima dostupna zaista moderna dijagnostička pomagala zahvaljujući kojima se u najkraćem roku može postaviti dijagnoza i započeti liječenje. No uz moderno opremu, vijek treba imati na umu kako suvremena zdravstvena skrb treba obrazovane liječnike i timove medicinskih djelatnosti čiji svaki član svojim znanjem i iskustvom doprinosi brizi za pacijenta – kaže doktorica Muić skromno priznajući kako je čitav svoj život posvetila medicini. Od malena je željela postati doktorica, a s liječenjem se susrela još kao djevojčica kada je često bila bolesna.

-Već tada sam zavoljela svoje buduće zanimanje. Opčinili su me i liječnici i medicinske sestre. Nakon što sam i sama postala liječnica, zaista sam zavoljela pomagati ljudima i umanjivati njihove patnje. Čitav svoj radni vijek se veselim s pacijentima kada su sretni što su ozdravili, ali i tugujem s njima kada liječenje ne daje željene rezultate. Biti liječnik je životni poziv. Iako je riječ o profesiji, u svoj sam posao unijela cijelu sebe, svoje emocije, nade za čovjeka, nade za njegovo ozdravljenje – iskrena je naša sugovornica kojoj je briga za pacijenta donijela mnogo neprospavanih noći, prekovremenih sati, odlazaka iz obitelji nedjeljama, blagdanima… Unatoč tome, govori nam doktorica Muić, njezina obitelj se kroz godine privikla na njezin posao i počela zajedno s njom živjeti život posvećen medicini.

Drugi dom

– Ova naša bolnica je moj drugi dom, a njezini djelatnici su moji prijatelji. Danas me posebno veseli izgradnja nove zgrade bolnice. Zgrada je to u kojoj će se provoditi najmodernija medicina, dijagnostika, liječenje, u kojoj ćemo svi skupa imati dobre uvjete – kaže naša sugovornica kojoj, osim na urologiji, posljednjih deset godina, otkako je uspostavljen OHBP, radi i na tom odjelu.
– Danas zaista imamo velik broj pacijenata. Populacija nam stari, bolesti je puno, no s druge strane dijagnostika je kvalitetnija i modernija i otkrivaju se različite bolesti. Nekada bolesti nisu ni bile otkrivene. Ljudi su umirali, a da se nije ni znalo od čega. To je nevjerojatna razlika. Da se ponovno rodim, ponovno bih bila liječnik. To je poziv koji me ispunjava – zaključuje doktorica Muić koja je, vjerovali ili ne, u svom radnom vijeku nema nijednog dana bolovanja.
Posljednjih osam godina bjelovarska bolnica je radno mjesto mlade specijalistice Adriane Šemper Majdandžić. Riječ je o liječnici koja svakoga dana putuje na posao iz svog rodnog Dugog Sela, a u Bjelovar je stigla posve slučajno. Naime, iako je njezin prvotni plan bio život u Rijeci, upravo je bjelovarska bolnica u pravo vrijeme otvorila natječaj na koji se naša sugovornica prijavila.

Prvi izbor

-Nikada ranije nisam bila u Bjelovaru i nikoga ovdje nisam poznavala, no na nagovor tate sam se prijavila na raspisani natječaj, a potom i dobila posao tako da je bjelovarska bolnica moja drugi dom već gotovo osam godina – prisjeća se doktorica Šemper Majdandžić koja je prije nešto manje od godinu dana postala specijalistica ginekologije i opstetricije.

-Ginekologija je oduvijek bila moj prvi izbor. Tome je tako jer, prije svega, zaista volim raditi sa ženama, a operativa, i to specifično uroginekologija, je moja druga ljubav. Da danas opet trebam birati svoju struku, birala bih isto. Naime, medicina je posebno zanimanje za koje treba osjetiti poziv. Liječnik je taj koji dolazi do dijagnoze, a potom otkrivenu bolest i liječi. Osim toga, u ginekologiji je specifično to što pratimo trudnoću koja, naravno, nije bolest. Kada je sve u redu, rad s trudnicama je svakako je jedan od najljepših dijelova našeg posla – priča naša sugovornica koja o bjelovarskoj ginekologiji ima samo riječi hvale.

Tu smo da pomognemo

-Otkako sam došla na ovaj odjel, stvarno sam zadovoljna. Danas imamo vrlo mlad kolektiv, a svi kolege su željni novih znanja i rada. Posla je puno pa je vrlo dinamično, intenzivno i, naravno, stresno. No upravo nas veliki broj pacijentica posebno veseli, a u razgovoru s njima nerijetko saznajemo da dolaze zbog pozitivnih usmenih preporuka. Naime, mi smo mali odjel u usporedbi s velikim zagrebačkim klinikama pa samim tim možemo imati i drugačiji pristup pacijenticama. One to cijene pa pozitivnih dojmova ne manjka. Svima nama je to najbolji znak da dobro radimo svoj posao. Sretna i zadovoljna žena koja je rodila zdravo dijete, baš kao i žena kojoj je operacija riješila zdravstvene tegobe zbog kojih je došla nama su najveći vjetar u leđa. Naravno, neki dani su lakši, a neki teži, no uvijek se nadamo pozitivnom ishodu. Ako krene u smjeru gdje ne treba, mi smo tu da pomognemo. To je ono zbog čega smo birali biti liječnici – zaključuje doktorica Šemper Majdandžić.

 

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.