Počeli su s kupinama za vlastite potrebe, a danas su njihovi likeri, vina i Editine slastice nadaleko poznati

BJELOVAR – Edita i Dejan Sabolović iz bjelovarskog Trojstvenog Markovca su 2006. posadili 150 grmova kupina i počeli proizvoditi kupinovo vino. Ne zbog poljoprivredne vizije već zbog zdravlja. Zdravstveni problemi su srećom riješeni, a kupina je bilo i viška, prisjeća se početaka Dejan Sabolović.

-Količine koje smo imali nismo mogli sami riješiti i onda smo kupinovo vino počeli poklanjati, a potom smo supruga i ja došli na ideju da registriramo gospodarstvo te smo krenuli s proizvodnjom i prodajom kupinovog vina – kaže Sabolović.

Nakon što su se dokazali kupinovim vinom, odlučili su proširiti asortiman na rakije i likere, doregistrirali su OPG, 2015. otvorili potrebnu destileriju. Zvuči jednostavno, ali samo zvuči jer u stvarnosti su Sabolovići prošli prave administrativne muke. No, kucanje od jednih do drugih vrata, papir po papir i uspjeli su.

-To je u to vrijeme bila velika nepoznanica tako da sam ja u biti probijao led. U tadašnjoj savjetodavnoj službi o tome nisu znali puno, pa samo ‘morao zvati ovdje, pa ondje’. Danas je puno lakše nego kada sam ja kretao u to – navodi Dejan Sabolović.

Danas je OPG Sabolović prepoznat po svojim kvalitetnim proizvodima, dokazali su se, učvrstili na tržištu. Sve više ljudi dolazi kupovati kod njih, ušli su i u pet manjih trgovina domaćim proizvodima diljem zemlje, ali put do toga je bio trnovit. Da bi došli do te faze bilo je potrebno puno vremena i dokazivanja. Sada su manje ovisni o sajmovima, ali na početku su im oni bili glavni način plasmana i odskočna daska.

-Na sajmovima sam i došao do kontakata, ljudi koji imaju svoje trgovine su probali naše proizvode i tako smo ušli na police s tim da moramo održavati razinu kvalitete – napominje Sabolović.

No, nisu Sabolovići stali samo na tome već su proširili proizvodnju. I dok većina poljoprivrednika koji se na to odluče svoju proizvodnju kombinira s ruralnim turizmom, oni su svoju ponudu nadopunili Editinim slasticama, a te slastice su i klasične breskvice i kiflice, pite, ali i macaroni, domaće praline, cake popsi, nema čega nema. Iako, priznaje Edita Sabolović koja je glavna za taj dio, da joj je netko ranije rekao da će se pronaći u tome ne bi mu vjerovala.

-Moja mama je jako voljela peći kolače i ona je nekada pekla za svatove, a ja sam joj kao dijete uvijek govorila da kako joj se to da – prisjeća se Edita.

No, vrijeme je ponekad šaljivo, pa na nas djeluje tako da nam ono na što smo ranije prekretali očima sada postaje užitak. Za Editu Sabolović to su slastice.

-Za to moraš imati volju, želju i ljubav, bez toga ništa. Ja sam odlučila mami koje više nema posvetiti sve kolače koje pečem – objašnjava motive naša sugovornica kojoj je dodatan poticaj bio već uhodan OPG.

U tom je poslu šest mjeseci, ali priča se već zahuktava, upita ima puno i peče za rođendane, krstitke, svatove. I dok je ona u slasticama, Dejan se drži onog poznatijeg dijela, a oboje su svjesni da nema mjesta opuštanju.