Profesija u kojoj su žene daleko najmanje plaćene. Može li se to promijeniti?

Kako žive tekstilne radnice?  Njihov položaj nije zavidan jer za svoj su rad iz mjeseca u mjesec plaćene najmanje od svih profesija, barem u Hrvatskoj. Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku u prosincu je prosječna neto plaća iznosila 7.818 kuna, a u industriji proizvodnje odjeće u kojoj su zabilježene najniže plaće, tek 4.951 kunu odnosno 37 posto manje s tim da dio zaposlenih ni taj prosjek nije mogao doseći već radi za minimalac od 4.220 kuna.

Gašenje poznatih firmi

Hrvatske tekstilke pri tome nisu jedine potplaćene o čemu najbolje svjedoči europska građanska inicijativa “Kvalitetna odjeća, pravedna plaća” kojom se traže dostojanstvene plaće u tekstilnoj industriji, a ta industrija u Hrvatskoj pada na sve niže grane. Prema podacima Fine 2002. je u tom sektoru bilo 8.552 zaposlenih, a 2020. (što je posljednja analiza Fine) tek 3.521, čak 5031 zaposlenih manje. Za pretpostaviti je da je ta brojka sada još i manja jer se u međuvremenu nakon 75 godina rada ugasila Orljava, državna tvornica košulja, a svoj je neslavni kraj doživio i garešnički Tex poznatiji pod brendom Modea. Taj je nekadašnji garešnički tekstilni ponos zapošljavao i 250 radnica/ka, ali malo-po malo, stečaj po stečaj i lani je ugasio šivaće mašine, a krojačke škare je spustilo preostalih 83 zaposlenih. Za toliko je naime podnesen zahtjev za isplatu plaća Agenciji za osiguranje radničkih tražbina. Jedna od njih je i naša sugovornica koja želi ostati anonimna, pa ćemo je u tekstu zvati Ivana. Ivana je u tekstilnoj industriji provela 24 godine za vrijeme kojih je bilo lakših i težih razdoblja.

-Prije smo bile na normi i kada sam počinjala su plaće koje su i sada male bile još i manje. Ako nisi napravila normu plaća se obračunavala onoliko koliko si imala izvršenje i što je manje izvršenje manja je i plaća. Zbog toga je bilo i velikih nejednakosti u plaćama jer je jedna radnica mogla napraviti 70 komada, a druga 120 – opisuje naša sugovornica.

Tekstilne radnice s više staža kažu kako su norme nekada znale biti postavljene nerealno visoko, pa su se i one najbolje i najbrže morale namučiti. Ukidanjem norme radnice su stavljene na minimalnu plaću, ali je pritisak postao manji.

Mnogi izazovi

-Psihološki je bilo puno lakše kada ta norma nije više postojala i ti obračuni po izvršenju učinka jer nekada napraviš normu, nekada napraviš trideset posto i onda se osjećaš jadno zbog toga, a ne možeš dobiti radni zadatak koji možeš ispuniti jer si na nečemu drugom – kaže Ivana.

Posao je to koji nije lagan, uvjeti su često daleko od idealnih, a trpi zdravlje, ali posao je to koji, ističe Ivana, voli i žao joj je što je firma propala iako je posla bilo.

Tekstilna tvornica koja i dalje “stoji čvrsto na nogama” je Kretex iz Garešničkog Brestovca koji je krenuo s jednim zaposlenim, danas ih ima 45, šiva odjeću za bebe i djecu koju prodaje u vlastitim trgovinama. Kvalitetom se uspješno bore s konkurencijom jeftine odjeće iz uvoza, ali i oni se suočavaju s brojnim izazovima.

-Najveći izazovi su veliko poskupljenje repromaterijala i svega što je potrebno za samu proizvodnju, također i radna snaga, no mi na svu sreću još uvijek uspješno borimo sa svim izazovima – ističe Tea Kretić Šteković.

Svoje izazove su nadvladale, slomile, pobijedile daruvarske Ždralice, udruga osnovana 2013. kako bi nezaposlene žene “izvukle” iz njihova četiri zida, nesigurnosti i osjećaja bespomoćnosti, a danas nakon godina rada i brojnih uspješnih projekata imaju 32 aktivna člana i osmero volontera s tim da imaju i jednog Ždralića koji je aktivni član i jednog muškog volontera, a ostalo su žene. Na nekim su projektima Ždralice i zapošljavale, zapošljavaju i danas što im je i bila skrivena želja.

-Potajno smo to priželjkivale, nadale smo se da ćemo barem na neko vrijeme uspjeti zaposliti dugotrajno nezaposlene žene, ali naravno da se to na samom početku činilo nemoguće. Kroz projekte smo dobile stalni prostor, uspjele nabaviti profesionalne šivaće mašine, na neko vrijeme i sedmero zaposliti na tečaju krojenja i šivanja – s ponosom priča predsjednica Ždralica Suzana Lipovac .

Zanimljivo je da su se na početku odlučile upravo na tekstilni dio iako uvjeti u toj industriji nisu dobri. No, žene je to zanimalo, a i željele su pokazati da je drugačiji način moguć.

-Žene su najizrabljivanije u tekstilnoj industriji, a riječ je o teškom poslu. Tu je i psihički aspekt jer se žene osjećaju tek kao jedan kotačić, a mi smo se organizirale kao mala radionica gdje se žene druže i rade bez pritiska – ističe Lipovac i napominje kako je to moguće zato što za svoje projekte povlače EU novac. Zahvaljujući tome šivaju odjeću, prigodne artikle, platnene torbe za koje imaju i veće narudžbe.

I dok Ždralice smišljaju nove kampanje i projekte, Ivana s početka teksta se nada da će u Garešnici uskoro biti otvoren novi pogon i njena tekstilna priča se nastaviti.