Dvije ulice nose naziv osoba koje su bile usko povezane s ustaškim pokretom i NDH. Evo tko su oni

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

BJELOVAR – Iako je od raspada kvislinške Nezavisne Države Hrvatske prošlo već gotovo 80 godina, u brojnim hrvatskim gradovima i dalje postoje ulice koje nose nazive osoba vezanih uz taj mračni period naše povijesti. Prije nekoliko tjedana u Zagrebu je krenula inicijativa da se promijene nazivi ulica koje ondje i dalje nose imena ljudi koji su bili istaknuti suradnici nacifašističkog, marionetskog i anticivilizacijskog režima NDH.

I u Bjelovaru i dalje postoje dvije ulice koja nose nazive po osobama povezanim s NDH i ustaškim pokretom. Jedna od njih je Ulica Stipe Javora i nalazi se u naselju sjever, a druga je Ulica Julija Makanca i nalazi se u naselju Jošine.

Iako danas malo tko zna tko su uopće bili ti ljudi, obojica imaju poveznice s ustaškim pokretom ili NDH pa tako i hrvatska Wikipedia za Stjepana Stipu Javora kaže da je bio radikalni hrvatski nacionalistički političar i aktivist, poznat kao jedan od osnivača i istaknutih članova ustaškog pokreta u njegovom najranijem razdoblju.

Hrvatski biografski leksikon piše da se Javor rodio u Brinju 1877. godine, a umro je u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici 27. ožujka 1936. godine. Nakon završetka pučke škole radio je na prugama u Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Rumunjskoj i Srbiji poslije čega je postao građevinski poduzetnik i stručni voditelj pri izradi tunela, a od 1920. trgovao je vatrogasnom opremom.

Simbol mučenika

Pripadao je Hrvatskoj stranci prava, piše u Leksikonu, bio predsjednik njezina Građanskoga kluba u Zagrebu i voditelj stranačke mladeži. U javnim istupima osuđivao je jugoslavensku državnu zajednicu i hrvatske političare koji su tražili sporazumijevanje sa srpskima te sudjelovao u organizaciji prosvjeda protiv vlasti. Godine 1927. izabran je za oblasnoga zastupnika u Zagrebu, a nakon atentata na hrvatske zastupnike u Skupštini i smrti Stjepana Radića zagovarao je i organizirao oružani otpor režimu u suradnji s ustaškom emigracijom radi privlačenja pozornosti domaće i svjetske javnosti na hrvatsku borbu za neovisnost.

Bio je zamjenik Ante Pavelića u Zagrebu 1928–29., a u listopadu 1929. uhićen je zbog ilegalnoga nošenja oružja. Nakon mučenja priznao je zagrebačkoj policiji sastanke s Pavelićem i G. Perčecom u inozemstvu, prikupljanje oružja i pripremu oružanih akcija, zbog čega je 1931. na zagrebačkom Sudbenom stolu osuđen na 20 godina zatvora. Proturežimskim istupima na sudu stekao je simpatije hrvatske javnosti, a beogradski ga je tisak proglašivao političkim zločincem. Kazna – koju je od 1931. služio u Lepoglavi i od 1933. u Srijemskoj Mitrovici – smanjena mu je 1936. na sedam godina. U zatvoru je Javor više puta štrajkao glađu, 1936. obolio je od upale pluća i umro. U povodu njegova pogreba 31. ožujka 1936. godine, u Zagrebu su izbile proturežimske demonstracije i neredi, a za ustaški pokret i dio hrvatske javnosti postao je simbolom mučenika za hrvatsku slobodu i neovisnost.

Gradonačelnik i ministar u Vladi NDH

Julije Makanec (Sarajevo, 1904. – Zagreb, 7. lipnja 1945.) bio je gradonačelnik Bjelovara, kasnije i ministar narodne prosvjete u Vladi NDH. Kako piše Željko Karula u knjizi “Gradski načelnici Bjelovara (1871-1945)” Makanec je gradski načelnik Bjelovara bio od 29. studenog 1940. pa do kolovoza 1941. godine. Rodio se u Sarajevu u plemićkoj obitelji, a nakon završetka studija filozofije na mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je doktorirao 1927. godine i iste je godine preuzeo nastavničku službu u Petrinji. Potom je radio u koprivničkoj gimnaziji da bi 1932. po kazni bio premješten u Leskovac, a sljedeće godine stigao je u Bjelovar. Nakon premještaja u Viroviticu, Knjaževac i Karlovac, odlukom Banske vlasti Banovine hrvatske početkom 1940. godine ponovno je postavljen na mjesto profesora u gimnaziji Bjelovar gdje je ubrzo imenovan i ravnateljem, a kao član HSS-a i gradskim načelnikom.

U ustaške redove je tajno prešao krajem druge polovice tridesetih, a sudjelovao je u organiziranju i vodstvu bjelovarskog ustanka te je 8. travnja 1941. godine u Bjelovaru proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Već u kolovozu iste godine imenovan je stožernim pobočnikom ustaškog stožera u Bjelovaru, a 1942. godine pozvan je u Zagreb gdje je preuzeo dužnost pročelnika za duhovni odgoj u Zapovjedništvu ustaške mladeži.

Čišćenje nepoželjnih elemenata

Od listopada 1943. godine bio je ministar narodne prosvjete u Pavelićevoj Vladi, a saveznici su ga krajem svibnja 1945. godine izručili u Austriju gdje se zatekao s ostalim članovima Vlade. Nova komunistička vlast u Jugoslaviji ga je osudila na smrt strijeljanjem 6. lipnja 1945. godine i do danas nije poznato gdje je ubijen i pokopan.

O liku i djelu Julija Makanca pisao je u Jutarnjem listu u studenom 2016. godine povjesničar Tvrtko Jakovina koji ističe da su u Bjelovaru diskriminacija i teror počeli prije nego u drugim dijelovima Hrvatske. Ni deset dana po proglašenju NDH, Makanec je napisao kako je “Ustaški pokret… počeo s čišćenjem nepoželjnih elemenata” i da su iz policije otpušteni “svi Srbi redari”, a njihova je mjesta trebalo popuniti, pisao je Makanec “izpravnim Hrvatima”.

Ustaštvo je za Makanca bilo vrhunac, sinteza hrvatske državotvorne misli, piše Jakovina. Tu sintezu je simbolizirao poglavnik Ante Pavelić pa je Makanec opravdavao i predaju Dalmacije Italiji. “Naša vjera u budućnost hrvatskog naroda pod vodstvom Poglavnika je neslomiva i srušit će sve zapreke, koje naiđe na svom putu.”

Lako pisanje ili lakoća sažimanja, ističe Jakovina, bili su jedna od Makančevih odlika, pa se on spremno bavio izdavanjem skripti, pojednostavljenih knjiga u kojima je poglavnikove ideje pretvorio u katekizam. “Semiti-iztočnjaci”, ti “inorodni nametnici”, zajedno sa “satanskim boljševističkim tipovima” bili su suprotstavljeni “zdravim evropskim narodima” koje je od opasnosti s Istoka obranio Hitler.

Tek deset ulica nazvano po ženama

I dok dvije od ukupno tristotinjak ulica u Bjelovaru i prigradskim naseljima i dalje nose nazive po osobama najblaže rečeno suspektne prošlosti, tek deset ulica nosi ime po ženama. Uz slavnu slikaricu Nastu Rojc koja ulicu doduše dijeli s ocem Milanom, u Bjelovaru se od istaknutih hrvatskih društveno – umjetničkih djelatnica mogu još pronaći ulice Marije Jurić Zagorke i Milke Trnine. Preostalih sedam su katoličke svetice ili mučenice koje s Bjelovarom nemaju nikakve veze poput bosanske kraljice Katarine Kotromanić Kosača, časne sestre i bribirske kneginje Stanislave Šubić, crnogorske blaženice Ozane Kotorske, kao i kandidatkinju za sveticu Marice Stanković, časne sestre s Korčule Marija Petković. Svoju ulicu ima i ranokršćanska svetica, sveta Ana, kao i Drinske mučenice, časne sestre koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata ubili četnici u Goraždu na istoku Bosne.

Bjelovarski list (Stjepko Gambiroža)


PODIJELI S PRIJATELJIMA!