Mama Kristina: Već sa šest mjeseci posumnjala sam da Maximilian ima autizam, simptomi su se samo nizali…

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

-Već s Maximilijanovih šest mjeseci sam primijetila da je on odsutan i da ne može pratiti pričicu s jednom ili dvije sličice. To je rano, ali već tada sam prvi put posumnjala. Uopće nije je imao pažnju. Kasnije sam uočila da se povlači u sebe, fokusira samo na kotače, jedan autić mu je bio jedina igračka i satima bi proveo gledajući kako se kotači okreću. Nije dozvoljavao da mi ulazimo u njegov svijet, nije se igrao s braćom. U to vrijeme nije imao pokaznu gestu. Znao bi vrištati sat vremena iz nemogućnosti da nam objasni da hoće vode. Taj prstić je strašno važan. Ja sam znala govoriti svojim prijateljicama da puste djecu da pikaju s prstom jer tako znate da je sve ok. On je svoj prstić ispružio tek s četiri godine. Odsutnost pogleda i izmišljeni jezik također su bili neki od simptoma – ovo su neki od prvih simptoma koji su mamu Kristinu Novak naveli da posumnja da njezin najmlađi dječak ima poteškoće iz spektra autizma.

Maximilian će za koji dan navršiti sedam godina, a danas je polaznik programa dječjeg vrtića u sklopu bjelovarske V. osnovne škole.

– Tamo nam je stvarno prekrasno. Ta škola je nama dala najbolju podršku i znanje, a ja im ne mogu dovoljno zahvaliti na ljubavi, razumijevanju i stručnoj podršci. Prije nego je Maximilian krenuo u Centar stabilne podrške, za koji mi je jako žao što ga više nema, a potom i u program vrtića, nismo dobili potrebnu pomoć. On je bio izrazito težak u svojim ispadima. Tri godine vrištao je deset mjeseci svaki dan zbog određenih podražaja. Samim dolaskom u V. osnovnu školu, to je prestalo. Danas je on verbalan, uspjeli smo dobili neke samostalnosti u svakodnevici, ali autizam je autizam, uvijek je bio i bit će – govori mama Kristina.

Djeca izradila slikovnicu

Upravo se ovih dana obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu, a tim je povodom na središnjem gradskom parku predstavljena slikovnica „Autizam – nevidljiva teškoća” koju su zajedno izradili učenici dvije bjelovarske škole V. škole i II. osnovne sa svojim učiteljima.

-Djeca su kod nas u školi dobila puno informacija o tome što je autizam, na koji način djeca s autizmom komuniciraju, što je njima važno, koja podrška im treba. Nakon toga su napisali jednu socijalnu priču i naslikali ju. Crtežom kao temeljnim ljudskim komunikacijskim sredstvom, učenici su komunikacijske prepreke pretvorili u put razumijevanja i prijateljstva. Slikovnica je originalni dječji rad koji će ići dalje u tisak – pojasnila je ravnateljica bjelovarske V. osnovne škole Jasmina Vuković dodajući kako više od petine učenika V. osnovne škole ima teškoće iz spektra autizma, a ovim projektom su na kreativan i razumljiv način nastojali učenicima redovnih škola i javnosti približiti čudesan svijet komunikacijskih prepreka i posebnosti.

Naime, kada razgovaramo s djecom s autizmom, pojašnjava ravnateljica Vuković, moramo prilagoditi svoju komunikaciju jer autizam se prije svega se očituje upravo u drugačijoj komunikaciji. Važno je koristiti primjeren način izražavanja. Paralelno s tim, upozorava ravnateljica, autizam ni danas nije dovoljno dijagnosticiran.

-Možda se i među nama krije netko kome autizam nije dijagnosticiran. No dijagnozu je potrebno postaviti kako bismo znali koja razina podrške osobi treba. U današnjem društvu, gdje je pojedinac u središtu pozornosti, trebamo razvijati empatiju i uključivost. Zaista se ne bismo trebali čuditi različitosti, već bismo ju trebali prihvatiti i biti pristupačni prema svima koji su drugačiji – naglašava Vuković.

Ne negirajte autizam 

Upravo je to poruka koja se želi poslati povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, ali i čitavog travnja koji je posvećen ovoj nevidljivoj teškoći. Naime, ljudi još uvijek smatraju da su djeca s autizmom djeca koja samo iskazuju neka nepoželjna ponašanja, s kojima se ne da vladati, upozorava Matea Pleskat, logopedinja bjelovarske V. osnovne škole. Pri tome napominje kako su to divna djeca.

-Ako im se pruži dovoljno dobra podrška, mogu se dosta dobro uklopiti u društvo. Nijedno dijete s autizmom nije isto, no ono što je karakteristično je da imaju neke dosta sužene interese. Kada pričate s njima o temama koje su im jako poznate, možete s njima ostvariti dobru komunikaciju. Za područja koja im teže idu, možemo prirediti teme o kojima ćemo pričati i davati im određenu podršku kroz razgovor, slike, socijalne priče – ističe logopedinja otkrivajući simptome na temelju kojih roditelji mogu posumnjati da se njihovo dijete nalazi u spektru autizma.

– Kada dijete navrši otprilike godinu i pol, roditelji mogu primijetiti da dijete ne ostvaruje kontakt očima, nema pokaznu gestu, ne dijeli interese s drugim osobama, ne odaziva se na ime, povlači se u sebe. Također, djeca iz spektra se vrlo često igraju sama, imaju ograničene interese, jako su privrženi rutinama, dosta često imaju problem sa senzorikom pa su osjetljivi na buku, vizualne podražaja, taktilne stvari.

Osim toga, znaju imati poteškoće sa spavanjem i biti izbirljivi u prehrani.
Ako roditelji primijete takve simptome, dobro je s poticanjem krenuti što prije, a ne negirati autizam jer se tako gubi vrijeme. Naravno, potrebno je potražiti stručnu podršku i pomoć, a prvi korak je javiti se pedijatru – savjetuje logopedinja Pleskalt.

 

*Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!