S rodiljama dijelimo i suze i smijeh, a ovo zvanje nikada ne bih mijenjala
“Ja sam samo sestra koja je bila s vama kada ste rodile svoje dijete. Ja sam samo sestra koja vas je držala za ruku i bodrila vas pogledom dajući vam na znanje da ste dovoljno snažni da prođete sve što vas čeka. Ja sam samo sestra koja na svojim rukama vidi ožiljke vašeg stiskanja, koja vam je i dalje nježno govorila riječi ohrabrenja. “Još malo. Odlično vam ide. Još samo malo.” Danas. Svaki dan. Osjetim vašu radost. Osjetim vašu bol. Brišem vaše suze. Smirujem vaše strahove. Čuvam vaše tajne. Spašavam vaš život. Spašavam živote vaše djece. Moje tijelo je ranjeno. Moje srce plače. Ali ovaj posao toliko volim. Jer sam samo obična medicinska sestra koja radi u rađaoni.” Dio je ovo pisma jedne američke primalje u čast predanosti svom poslu – poslu primalje koje upravo danas slave svoj dan. No ove riječ vrlo se lako mogu preslikati i na primalje Opće bolnice „Dr. Anđelko Višić” Bjelovar jer upravo su one te čija potpora majkama u rađani dolazi kao dodir anđela s neba. Jedna od njih je mnogima omiljena primalja Biljana Zrinski iza koje je 27 godina radnog staža. Tijekom svih tih godina bila je najbolja prijateljica u najvažnijim trenucima života mnogim rodiljama. Iako porode više ne broji, ono što ističe je da je svaki od njih poseban.
Najljepši posao na svijetu
– Bez obzira na godine, porod nikada ne može postati samo jedan u nizu. Svaka trudnica je žena za sebe, a svakoj pristupam s ljubavlju. Kada žena pozdravi u gradu, kada se javi, to svaku od nas ispunjava. Kada su žene zadovoljne, kada sa svojim djetetom u naručju odlaze svojim kućama, to je ono što nam puni baterije. Najljepše je kada u rađaoni imate nekog svog i kad ste s tom ženom od početka do kraja, kada porodite to njeno dijete i stavite joj na prsa, to su emocije za koje riječi ne postoje. Nakon toliko godina, to je uvijek tako. Svaki porod je vrlo emotivan i poseban. No mi smo te koje su uz ženu, bodrimo ju, ohrabrujemo. Nažalost, ima i situacija koje su za majke izuzetno teške. Tada plačemo zajedno – ističe primalja Biljana koja otkriva i što je najvažnije kada žena dođe u rađaonu.
-Bitne su komunikacija i suradnja. Ja uvijek ženama kažem „Sve će biti u redu, samo me trebate slušati”. Kada sve prođe, one same vide da sam bila u pravu – kaže ova primalja naglašavajući kako je upravo njezino zanimanje sigurno najljepše na svijetu.
– Da ponovno biram, opet bih upisala istu školu. Svoj posao istinski volim. Radim ga s ljubavlju, a žene to vide i cijene. Ovaj posao me zaista ispunjava – naglašava primalja Biljana dodajući kako uz, edukaciju, znanje i iskustvo, svaka dobra primalja treba osjećati empatiju prema ženama i ljubav prema svom poslu. Pri tome, s ponosom ističe kako se bjelovarsko rodilište ove godine može pohvaliti i pozitivnim trendom. Naime, do danas broje 30 poroda više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
– Rekla bih da je to rezultat dobrog rada koje su žene i prepoznale. Vjerujem da zato više ne odlaze u Zagreb. Imamo epiduralnu, akupunkturu, mlade liječnike i mlade primalje koje vole svoj posao i koje imaju od koga puno toga naučiti – zaključila je ova divna primalja.
Ono što posebno veseli je činjenica da se u Bjelovaru, nakon punih 15 godina, ponovno mladi školuju za ovo zanimanje. Učenici smjera primaljstva trenutno pohađaju drugi razred bjelovarske Medicinske škole, a svi su oni danas, na Međunarodni dan primalja posjetili Odjel za ginekologiju i opstetriciju bjelovarske bolnice.
Rađanje života
Jedna od učenica tog razreda Sara Pozder ističe kako je medicina uvijek bila njezin prvi izbor.
-Kada sam vidjela da se ponovno upisuje smjer primalja, odmah sam znala da je upravo to ono čemu želim posvetiti svoj život. Jednostavno sam osjetila poziv. Ono što me posebno privlači ovom zvanju je rađanje novog života. Imati maleno dijete u naručju je predivan osjećaj, a vjerujem kako je neopisivo biti uz majku u trenucima kada ona na svijet donosi novi život. Naravno, svjesna sam da je ovaj posao težak i zahtjevan, ali uz ljubav, trud i rad, vjerujem da mogu sve. Također, znam da ovaj posao donosi i neke trenutke za koje ne želimo da se dogode, ali nadam se ću jednoga dana znati pomoći ženama i u takvim situacijama jer primalje su tu upravo zato – da ženi pomognu i da joj budu podrška i potpora u svakom trenutku – ističe Sara. Njezina kolegica iz razreda Maria Fištrović također otkriva kako je oduvijek željela biti primalja jer se primalje na svom poslu svakodnevno susreću s novim životom.
– Nadam se da ću jednog dana biti dobra primalja. Trudim se, radim i imam volju naučiti, a to je najbitnije. Ne znam ni sama što me sve očekuje kroz radni vijek, ali znam da će svakako biti i teško i izazovno. Ipak, kada se sjetim svog cilja, znam da ništa nije nemoguće. Mi smo tu da budemo podrška majkama u njihovim najbolnijim, ali i najljepšim trenucima u životu, a to je ono zašto biram upravo ovo zanimanje – priča ova buduća primalja. Ovaj smjer u bjelovarskoj Medicinskoj školi pohađa i Vedrana Horvat iz Grubišnog Polja koja priznaje kako joj je prvi izbor nakon završetka osnovne škole bio smjer farmaceutskog tehničara, ali naglašava kako joj je sada drago što je ipak upisala primaljstvo.
-Upravo su primalje te koje su uz žene u najvažnijim trenucima njihovog života i koje prve imaju priliku bebama poželjeti dobrodošlicu. Vjerujem kako je to zaista poseban osjećaj. Divno je biti uz nekoga u trenucima njihove najveće sreće. Naravno, događaju se i strasne situacije, kao i ne toliko lijepi trenuci, ali vjerujem da ću kroz iskustvo naučiti snalaziti se u svim izazovima ovog poziva. Koliko sam vidjela kroz praksu, ovdje zaista rade divne primalje od kojih svi mi imamo priliku mnogo toga naučiti – zaključila je Tamara s kojom u razred, uz 24 kolegice, ide i jedan mladić. Njegovo ima je Karlo Ječminek, a dolazi iz Velike Pisanice.
– Prvotno je moj izbor bio opći smjer Medicinske škole, ali kako nisam upao, odluka je pala na primaljstvo. Kroz svoj radni vijek, primalje dočekuju novi život i to je ono što ovo zanimanje čini posebnim. Kada završim školu, volio bih upisati Medicinu, no iako je možda još rano govoriti, sada bih birao upravo ginekologiju. Rađanje novog života je posebno. Vjerujem da je zaista lijepo prisustvovati tim trenucima. Naravno, kod svih nas sada postoje pitanja hoćemo li znati ispravno postupiti u nekim specifičnim situacijama, no znam da smo tek na početku svog puta i da ćemo kroz vrijeme stići i znanje i iskustvo – zaključuje Karlo.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.