Provjerili smo koliko naši sugrađani brinu o okolišu

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Na bjelovarskom području svaki stanovnik dnevno u prosjeku proizvede pola kilograma otpada! Zvuči pomalo nevjerojatno, ali podatak je to koji je iznijela šefica Komunalca Ivana Jurković Piščević. Koliko god ‘mislili zeleno’, koristili košare ili platnene torbe za kupovinu, nastojali ne kupovati plastične boce nastajanje otpada ne možemo izbjeći. Upravo zbog toga je važno što s njim radimo, odnosno razvrstavamo li otpad kako bi se on mogao reciklirati ili idemo linijom manjeg otpora i sve samo ubacimo u istu kantu. Stoga smo građane pitali razvrstavaju li oni otpad.

-Ja sam na selu tako da se mogu lakše riješiti otpada, primjerice imam životinje koje pojedu ostatke hrane, plastične boce prodam tako da ni nemam puno komunalnog otpada – kaže Anđelka.

Gospođa Anđelka nije jedina kojoj odvajanje nije bauk.

-Naravno. Uvijek odvajam jer je to jako, jako važno i za sadašnjost i za budućnost, za buduće naraštaje. Klima se mijenja i moramo paziti na to – poručuje Martin.

Iako volje ima, nekima još nedostaje znanja. Vjerojatno su se svi koji su prošli kraj zelenih otoka mogli uvjeriti u to da se u njih baca i ono što ne treba, a neki pronalasci su uspjeli začuditi i komunalne djelatnike.

-Bilo je situacija da su u plavom spremniku za papir pronađene pileće iznutrice. Radnici se nagledaju svega. Potom, ambalažni otpad od dostave se drastično povećao i netko stavi karton, kutiju pizze u papir, ali ta kutija je prljava i ošteti kompletan reciklabilni materijal – navodi predsjednica Uprave Komunalca Ivana Jurković Piščević.

No, otpad nije jedino na što trebamo paziti želimo li sačuvati okoliš. Manje vožnje, više bicikliranja ili pješačenja kada je to moguće je također bitan faktor kao i štednja električne energije i vode, pa čak i naizgled u sitnicama poput gašenja svjetla kada izlazimo iz prostorije, zatvaranja slavine kada sapunamo ruke i četkamo zube. Bjelovarčani, barem oni iz naše mini ankete, su tu položili test.

-Na vodu stvarno pazim jer prije nismo imali dosta vode kada smo imali više životinja tako da mi je i sada ostala navika da štedim vodu – kaže gospođa Anđelka.

Štednja vode i struje je navika i Maji koja, kako kaže, nastoji pružiti dobar primjer.

-Zatvaramo pipe dok sapunamo ruke, peremo zube jer to s djecom dosta traje, odjeću peremo po noći, gasimo svjetla – kaže Maja koja priznaje da je to dijelom zbog okoliša, a dijelom i zbog financija.

Ipak, nije uvijek lako sve članove obitelji motivirati na takvo ponašanje.

-Odrasli se pridržavaju zatvaranja vode i gašenja svjetla, ali klinci baš i ne koliko god ih se opominje – kroz smijeh priča Helena.

Bolan podsjetnik da voda nije nešto čime bi se trebali olako razbacivati stiže iz zapadne Europe. Dok je nama ovog proljeća problem stvarala kiša koja nikako nije htjela stati, više od četvrtine Europe se suočava s prijetnjom suše. Prošlogodišnja nezapamćena suša je iscrpila površinske i podzemne rezervoare vode, a suha zima (primjerice Francuska je imala najsušu zimu u posljednjih 60 godina) je dodatno produbila problem i naznačila da je pred njima još jedno suho ljeto. Vodostaj najveće talijanske rijeke Po je sada na razini na kojoj je bila prošlog lipnja, ključno akumulacijsko jezero koje vodom opskrbljuje milijune Katalonaca je gotovo presušilo, a nekoliko francuskih sela više ne može stanovnike opskrbljivati vodom iz slavine. U Francuskoj su se zbog plana izgradnje rezervoara vode već sukobili ekolozi i farmeri, a departman koji graniči sa španjolskom Katalonijom od desetog svibnja proglašava krizu zbog suše te će zalijevanje vrta, pranje automobila, punjene, ali i kupnja vrtnih bazena biti zabranjena. Upravljanje vodom, ali i odlučivanje o tome tko joj može pristupiti sve više postaje političko pitanje, a gledajući stanje u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj apokaliptične scene iz knjiga i filmova se više ne čine tako daleko i nemoguće.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!