[FOTO] Nova Rača ima knjižnicu 26 godina, njezino zaštitno lice je poznata Bjelovarčanka

Možete li se sjetiti općine čiji mališani imaju i dječji vrtić i školu i knjižnicu? Ako ste stanovnik Bjelovarsko-bilogorske županije, mogla bi vam pasti na pamet Hercegovac ili Nova Rača, i tu priča staje. Mi smo se ovih dna zaputili baš u Novu Raču, gdje punih 26 godina djeluje Područna knjižnica bjelovarske Narodne knjižnice Petar Preradović. Ova „malena” knjižnica ima fundus od čak 10 tisuća knjiga namijenjenih svih uzrastima – od onih najmanjih koji još uvijek ne znaju slova do literature za odrasle. Njezino zaštitno lice je knjižničarka Mirjana Štelcer koju pamte generacije i generacije mještana Nove Rače.

 

Bogati fond

– Kada je prije 26 godina otvorena knjižnica u Novoj Rači, bio je to jedini takav područni odjel neke knjižnice u čitavoj Hrvatskoj. Mislim da smo jedini i dalje. Ja ovdje radim od njezinog početka pa sada već imam učiteljice i mame koje su nekada išle u našu igraonicu, a koje sada vode svoje učenike i djecu. Kroz sve ove godine ova knjižnica je postala i moj drugi dom – ističe knjižničarka, ili kako je djeca od milja zovu, teta Mirjana koja svakoga dana na posao putuje iz Bjelovara. Kako kaže, taj put ne bi mijenjala ni za koji drugi jer zna da će ju na poslu dočekati prava obiteljska atmosfera i članovi njezine knjižnice.

 

-Kada je riječ o samim članovima, zasigurno je najviše školaraca iako moram istaknuti kako nam djeca predškolskog uzrasta uživaju čitanju slikovnica. Naravno, tu su i umirovljenici koji vjerojatno imaju više slobodnog vremena za čitanje od zaposlenih. Fond knjižnice je više od 10 tisuća knjiga, a trudimo se da najdostupnije bude ono što je djeci najpotrebnije što je svakako lektira. Sa školom imamo iznimno dobru suradnju. Zajedno radimo puno radionica – od lektirnih do tematsko-edukativnih povodom važnijih datuma – priča knjižničarka Mirjana ističući kako je njezin glavni cilj u što većem broju okupiti djecu u knjižnici iako je i ondje vidljiv trend sve manjeg interesa za knjigu. Ipak, naša sugovornica je pronašla način kako doskočiti ovom problemu.

Članovi iz drugih općina

– Nažalost, djeca sve manje čitaju pa posao nas knjižničara više ne može biti sjediti u knjižnici i čekati da nam djeca dođu posuditi knjige, već se danas moramo potruditi približiti se njima na različite načine. Zato mi imamo igraonicu, različite radionice, a svakodnevno nam dolaze i djeca nakon nastave. Zanimljivo je da je najveća posudba u predškolskoj dobi, a kasnije se čitanje gubi i nerijetko svodi samo na čitanje lektira. Unatoč tome, moramo se truditi. Ako u razredu dobijemo jednog čitača, možemo biti zadovoljni. S druge strane, imamo i pozitivne primjere. Naime, neki naši članovi uopće nisu mještani općine Nova Rača, no ljudima je zgodno dolaziti ovdje jer u svim općinama nemaju knjižnicu – pojašnjava knjižničarka.

Dodaje kako je račanska knjižnica lani brojila nešto više od 300 članova, no nakon što je uvedena kolektivna članarina koja znači i nižu cijenu za pojedini razred, učitelje, djecu iz vrtića, broj članova je bitno povećan. Dakle, iako i tamošnja osnovna škola imaju svoju školsku knjižnicu, čak 95 posto učenika Osnovne škole Ivan Vitez Trnski je učlanjeno u Područnu knjižnicu. Ovaj trend veseli tetu Mirjanu jer upravo je knjižničarstvo bila njezina velika ljubav još od dječje dobi.

Pozitivno osuđeni na knjigu

– Kad sam bila dijete, moja dvojba je bila između knjižničarstva i novinarstva. Izabrala sam knjižničarstvo, a pokazalo se da je to bio dobar izbor. Ovaj posao je mirniji i topliji, a družiti se s knjigama je izuzetno lijepo. Jako volim knjigu i čitanje. Čovjek se osjeća među knjigama sigurno. U njima ćemo naći sve odgovore, smirenje, a s druge strane, knjige uzburkavaju emocije pa se čitajući možemo i ljutiti i plakati. Ukratko, knjige nam daju sve. Osim toga, ja pripadam generaciji koja gotovo pa nije imala televizora i koja nije bila okružena tehnologijom kao današnja djeca. Mi smo bili pozitivno osuđeni na knjigu. Ljubav prema knjizi razvijena u djetinjstvu ostaju čitav život – ističe naša sugovornica koja tu ljubav kroz svoj rad pokušava prenijeli na današnje generacije klinaca. Najbolja prilika za to je dječja igraonica koja u Novoj Rači djeluje koliko i sama knjižnica. Na jednoj od njezinih ovotjednih susreta djeca su u knjižnici napravila svoj Muzej igre jer upravo se ovoga tjedna obilježavao Međunarodni dan muzeja. Kako je bilo, otkrila nam je malena Elena koja u igraonicu dolazi već nekoliko godina.
– Za izložbu sam napravila dva cvjetića i bilo mi je baš zabavno. I inače volim dolaziti u igraonicu. Lijepo mi je ovdje jer se igram s Ivonom, a volim i čitati slikovnice. Rado posudim i slikovnice i knjige da ih mogu čitati i kod kuće – kazala je malena Elena.

 

Suradnja i podrška

No ono što naglašava knjižničarka Mirjana je da je sve to moguće samo zahvaljujući dobroj suradnji sa školom, samom bjelovarskom knjižnicom te Općinom na čelu s načelnikom Darkom Knežićem.
– Iznimno dobra suradnja sa školom nam je izuzetno važna jer mnogo toga ne bismo mogli ostaviti da nemamo međusobnu podršku. Da bi ova knjižnica mogla dobro funkcionirati, važna nam je dobra suradnja s Općinom o kojoj ovismo prostorno, a jednim dijelom i financijski. Načelnik Knežić nam je spreman pomoći u svemu, a posebice kada je riječ o djeci. Posljednjih nekoliko godina Općina nam financira izlet u Lovarkov centar, a ove godine ćemo krenuti u Ogulin na Festival bajki. Koliko imamo podršku naše ravnateljice Vjeruške Štivić za jedan dio rada, toliko s druge strane mnogo toga ne bismo mogli ostvariti da nemamo podršku načelnika Knežića – zaključila je račanska knjižničarka Mirjana.

 

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.