Tatjana Kovač sina je posvojila prije 22 godine: ‘Kada sam vidjela Mislava, propale su mi noge’

BJELOVAR – Još jedna zanimljiva i poučna spikaonica održana je u Narodnoj knjižnici Petar Preradović Bjelovar. Na spikaonici su sudjelovali učenici osmog razreda I. osnovne škole Bjelovar kao i učenici Obrtničke škole Bjelovar, a gošće su bile Ljiljana Malčić, dipl. socijalna radnica, psihoterapeutkinja i stručna radnica pri Obiteljskom centru područna služba Bjelovarsko-bilogorska te Tatjana Kovač koja je posvojila dijete. Spikaonica je održana uz Međunarodni dan obitelji koji se obilježava 15. svibnja. Tema je bila “S tobom smo postali obitelj…”, točnije gošće su govorile o posvojenju.

– Suprug i ja bili smo deset godina u braku, željeli smo dijete, liječili smo se. Jednog dana na TV-u se pojavio prilog o domu za nezbrinutu djecu. U tom trenutku odlučila sam da više ne budem išla na liječenje nego da ćemo suprug i ja posvojiti dijete. Suprug se s time složio, a da nije vjerojatno više ne bismo bili u braku. Sina smo posvojili prije 21 godinu i to u poratnom razdoblju dok je danas proces oko posvajanja nešto drugačiji. Mi smo se prijavili u Centar za socijalnu skrb, morali smo proći psiho testove i biti u braku duže od sedam godina. Mi smo kao potencijalni posvojitelji djeteta poslali 54 zamolbe u Centar za socijalnu skrb. Posrećilo nam se pa smo već nakon nekoliko mjeseci dobili odgovor da smo ušli u uži izbor – priča Kovač.

Uži izbor za obitelj Kovač je već značio da su izabrani, ali postupak ipak nije išao tako brzo.

– To je značilo da se od nekolicine nas biraju roditelji za dijete. Odmah sam ja uži krug smatrala kao da smo mi dijete već dobili, da će nam doći doma u “provjeru” i vidjeti gdje živimo. No, kada su mi objasnili da uži krug znači komisija koja tek treba izabrati dijete, onda sam svaki dan bila dosadna. Svaki dan sam zvala Centar i ispitivala jesmo li izabrani. Željela sam da im u glavi ostane moje ime, i ostalo je – dodaje.

Koliko je bilo potencijalnih roditelja u užem krugu, Kovač ne zna, ali jedno dijete je bilo izdvojeno za posvajanje.

– Mislav je bio beba od tri mjeseca, sami smo mu dali ime. Nas se uči da djetetu kažemo da je izabran. Zapravo smo se zajednički izabrali jer kada sam vidjela Mislava, propale su mi noge. Inače, kada su sve formularne stvari bile gotove, pitala sam kakvo je dijete jer prvo ga nisam ni vidjela. Kada sam pitala je li malo plavo dijete i dobila potvrdu da jest, samo sam rekla da sam upravo takvo sanjala. Doslovno sam sanjala kako je na stolu za prematanje, bježi mi i ja ga hvatam – kaže Kovač.

Mislav je u obitelj Kovač stigao za Svetog Nikolu kada je imao šest mjeseci.

– Preporuka je da djeci ne treba lagati i izmišljati već uvijek reći istinu, ovisno naravno o dobi. Već kada je imao dvije godine, za Svetog Nikolu ispričali smo mu da je postoji dječak koji je plakao zato što nije imao mamu i tatu i da su i mama i tata isto tako bili jako tužni jer nisu imali malog sina, a onda im je Sveti Nikola dao sina. Odmah je prepoznao da se radi o njemu. Već oko četvrte, pete godine bile mu je bitno zašto nije bio u trbuhu. Tada sam mu rekla “Mislave pogledaj se kako si ti velik i pametan dječak, ti si bio u mom srcu, ali nisi mogao biti u mom trbuhu”. I tako godinu kroz godinu – navodi.

Mislav je danas uz misiji u Litvi, ima 22 godine, a zanimljivo je napomenuti da su roditelji Kovač jedni od rijetkih roditelja koji su otišli djetetu u misiju.

Razlike u posvajanju prije i danas, pojasnila je Ljiljana Malčić, dipl. socijalna radnica, psihoterapeutkinja i stručna radnica pri Obiteljskom centru područna služba Bjelovarsko-bilogorska.

– Postala je obvezna stručna priprema posvojitelja i to od 2014. godine. Posvojitelji prije nego se upišu u registar posvojitelja dužni su završiti stručno osposobljavanje, edukaciju koja traje otprilike tri mjeseca. Mislimo da je to izuzetno važno i korisno. Mi upravo sada u Obiteljskom centru u našoj područnoj službi provodimo edukaciju potencijalnih posvojitelja. No, osim provođenja edukacija, pružamo podršku i posvojiteljima kroz grupe podrške i posvojenoj djeci – rekla je Malčić.

Priznaje Malčić da proces zna trajati i nekoliko godina, a kada dijete stekne uvjete za posvojenje, već je starije predškolske ili školske dobi.

– Naša praksa, a i rađena istraživanja dokazuju da većina posvojitelja želi posvojiti vrlo malo dijete, a takve djece je jako malo. Prema tom istraživanju rađenom 2016. godine, samo 20 posto posvojitelja spremno je posvojiti dijete starije od šest godina, a samo deset posto dijete starije od sedam godina – dodaje.

Interes za posvajanje u Bjelovaru postoji, kaže Malčić.

– Mislim da je interes jako velik i da posvojenje više nije rezervirano samo za roditelje koji biološki ne mogu ostvariti roditeljstvo. Imamo sve više roditelja koji imaju biološku djecu, a svejedno žele posvojiti dijete – poručila je.

Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta. Posvojenjem posvojitelji stječu pravo na roditeljsku skrb. Posvojenje se može zasnovati samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta. Posvojenjem nastaje među posvojiteljima i njegovim srodnicima s jedne strane te posvojenikom i njegovim potomcima s druge strane neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koje iz toga proizlaze.