Sandra Cerjanec bori se za titulu najboljeg mladog poljoprivrednika! Konji su njezina ljubav…

Izaberi posao koji voliš i u životu nećeš morati raditi ni dana. Jedna od onih koja se može voditi ovom poslovicom je Sandra Cerjanec koja je svoj budući posao mogla zamisliti već sa šest godina.

Tada se zaljubila u konje, svoju prvu ljubav koja nije prestala do današnjeg dana. Osim farmom konja te Kasačkim klubom Bjelovar koji nudi brojne aktivnosti, od nedavno se Cerjanec može pohvaliti još jednom zanimljivom činjenicom.

Naime, našla se u užem krugu od 20 mladih poljoprivrednika koji će se javnim glasovanjem boriti u Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, a koji će zatim predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika.

Ljubav na prvi pogled

– Ljudi često krivo misle da se radi o obiteljskoj tradiciji i naslijeđu, međutim, to nije točno. Krenula sam u školu jahanja kada sam imala šest godina, bila je to ljubav na prvi pogled i od tada nije prestala. Prvog konja dobila sam sa sedam godina, kada je i krenula moja priča s konjima. Moj prvi konj zvao se Astro i bio je američki kasač. Zbog njega sam se i zaljubila u kasače te se danas bavim isključivo uzgojem kasačkih konja za kasačke utrke. U poslu mi naravno pomaže obitelj, pogotovo moj otac koji se uglavnom bavi pripremom hrane za životinje, no sudjeluje i u svim drugim poslovima – priča Cerjanec.

Farma konja

Na farmi kod Sandre je 16 konja, deset je u njezinom vlasništvu, a ostalo su konji privatnih vlasnika na pansionu.

– Imam jednog konja koji je trenutačno u Nizozemskoj, a zove se Caudalie Bitter Oak. Radi se o trkačem konju koji se u Nizozemskoj natječe već godinu dana, ima odlične rezultate i za sada je osvojio tri druga mjesta. Nadamo se da će imati dobru karijeru, a za sada se čini da će biti tako – dodaje.

– Radni dan kreće nešto prije 7:00 ujutro, a prvo su na redu hranjenje, čišćenje, puštanje konja u ispuste. Od 8:00 nam kreću treninzi, a bazirani su ovisno o danu, nekada na malu školu jahanja ili veliku školu jahanja ili pak na pripreme za natjecanja. Nakon toga konji se ponovno puštaju u ispust. Slijedi mala pauza od 10:00 do 12:00 sati, a onda praktički do mraka traje naš radni dan s ponavljanjem rutine ispusta, hranjenja, čišćenja štale, čišćenja konja i ostalog. No, imamo dosta članova koje moram pohvaliti. Uglavnom su kod nas u klubu cure, iako imamo i par dečki. Jako su vrijedni, vode brigu o konjima i općenito nam puno pomažu. Često me ljudi pitaju je li mi naporno i teško jer je svaki dan rutina, ali ja to volim. Možda bi nekome takav posao bio monoton, ali ja ne bih rekla ni da mi je monotono niti dosadno – rekla je.

Cezar Bitter Oak

Prekretnica u Sandrinu životu što se tiče kasačkog sporta dogodila se s njezinim profesionalnim, danas umirovljenim konjem, imena Cezar Bitter Oak.

– Cezar Bitter Oak je kasač s najbržim rekordom u Hrvatskoj i to do dan danas. Svoj je rekord postigao na hipodromu u Hamburgu u Njemačkoj, a bio je na treningu u Nizozemskoj. Također je pobjednik Hrvatskog kasačkog derbija. Sada se nalazi u našoj štali u zasluženoj mirovini – ističe Cerjanec.

Raznolika ponuda kluba

Kasački klub Bjelovar u ponudi ima malu i veliku školu jahanja, turistička jahanja, a od ove godine i terapijska. Školu jahanja pohađa 70 polaznika, a klub Sandra vodi već 18 godina.

– Sa školom jahanja počela sam davnih dana, a čim sam završila fakultet postalo je ozbiljnije. Zainteresiranost za jahanje je velika, a mislim da tome u prilog ide puno besplatnih projekata poput Dana otvorenih boksova dostupnim svim građanima grada Bjelovara. To su dani kada ljudi mogu doći posjetiti našu farmu, probati jahati, družiti se s konjima. Druga vrlo bitna stvar je naša mala škola jahanja u koju primamo djecu već od pet godina, po čemu smo specifični. Shvatili smo da mala djeca, iako ne mogu samostalno jahati, mogu napraviti uz pratnju prve korake na konju te naučiti općenito puno stvari i o jahanju i o konjima. Što se tiče terapijskog jahanja, s time smo krenuli ove godine, surađujemo i s Udrugom OSIT za koju ćemo raditi neke programe, a imamo i licenciranu voditeljicu – rekla je Cerjanec.

Suradnja s djecom i roditeljima je odlična, a njihov odnos s konjima za svaku je pohvalu, kaže Cerjanec.

– Mislim da su djeca zadovoljna, reakcije su im odlične kao i reakcije roditelja. Mislim da imamo jednu zdravu jezgru u klubu i da djeci rad s konjima jako pomaže. Kao što je poznato, konji kod djece razvijaju empatiju, osjećaj odgovornosti i brige. Zato volim napomenuti da jahanje nije samo jahanje nego je to puno više od toga. Djeca uče brinuti o konjima, stječu radne navike, tako da je to puno dalekosežnije od samog jahanja – priča Sandra Cerjanec.

Kasački klub Bjelovar sudjeluje i u programu Ministarstva obrazovanja “Sportska vježbaonica”.

– Radi se o besplatnom programu za učenike srednjih škola u kojem se oni upoznaju sa sportovima koji im nisu svakodnevno dostupni. Surađujemo s Gimnazijom Bjelovar i s Ekonomskom školom Bjelovar, ugošćujemo njihove učenike i za njih organiziramo radionice – navodi.

Organiziraju i rođendaonice te klupska natjecanja, a za sve navedeno možete im se obratiti putem Facebook ili Instagram stranica.

https://www.facebook.com/profile.php?id=100063525162123
https://www.instagram.com/kasackiklubbjelovar/

Isplati li se?

OPG odnosno Kasački klub Bjelovar Cerjanec je jedini prihod, a od njega se, kaže, može živjeti.

– Ja mogu, ali sve to ovisi i kolike su čije potrebe. I veliki je to posao, uz to rizičan i neizvjestan. No, svakako se, pogotovo mladi ljudi, trebaju odlučiti na poljoprivredu. Grana je to koja je danas nepravedno zanemarena zbog čega mi je jako žao, ali s druge strane radi se o predivnom poslu jer život u prirodi i sa životinjama jako je blagotvoran. Tako da se uz puno truda, nekih novih ideja i dobrog tima može živjeti od toga – kaže.

Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/cu

Sandra se na ovaj poseban izbor prijavila sama, ali tako dobre rezultate nije očekivala.

– Jako sam iznenađena što sam ušla u uži izbor od 20 mladih poljoprivrednika, nisam to očekivala, ali mi je baš jako drago. Prijavila sam se bez ikakvih očekivanja, a nisam znala ni kakva je konkurencije. Sada mi je drago da sam se prijavila i što su ljudi prepoznali potencijal onoga čime se bavim – navodi Cerjanec.

Sandra kaže da se boji i pomišljati što ako pobjedi.

– Bojim se i pomišljati. Nadam se, ali zbilja nemam nikakva očekivanja. Sve ovisi o glasovanju koje će na kraju presuditi – rekla je Sandra.

Glasovanje još uvijek nije počelo, ali čim se pojave nove informacije, čitatelji će biti obavješteni kako bi svi zajedničkim snagama Sandrinu priču mogli poslati u Europu.

Ovaj tekst sufinanciran je od strane Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.