14 godina priče o brendiranju, 3.690 uloženih eura i nula certifikata

BJELOVAR – Hrvatska ima 44 prehrambena i poljoprivredna proizvoda zaštićena na EU razini, a jedan od njih je i Bjelovarski kvargl. Taj gradski sirni ponos seže još iz druge polovine 18. stoljeća, a mnogim Bjelovarčanima je i danas neizostavan dio menija.

-Potražnja je velika, ljudi ga jako traže. Sir je to koji je poznat od nekada, iz davnina, radile su ga i naše bake – priča nam Ankica Kraljić koja se sirarstvom bavi 15 godina i sav kvargl koji proizvede bez problema i proda.

Bjelovarčani ne samo da svoj kvargl vole već i znaju da se on razlikuje od sličnih Prgica i Turoša zbog čega su se i upustili u njegovu zaštitu, a to se pokazalo maratonskim i iscrpljujućim pothvatom. Od prve ideje, pa do zaštite prošlo je čak 14 godina, a zaštićena europska oznaka zemljopisnog podrijetla je stigla u veljači 2020. noseći na svojim nejakim plećima velik teret.

-Dobivanje oznake zemljopisnog podrijetla za Bjelovarski kvargl je dobra vijest za Grad Bjelovar – rekao je u veljači te 2020. gradonačelnik Dario Hrebak.

 

Danas, gotovo tri i pol godine nakon dobivanja zaštite za kojom se žudjelo i koja je maltene trebala preporoditi sirarstvo i u koju je uloženo 3.690 gradskih eura i dalje se nismo pomakli s mjesta. Certifikat nije zatražio ni jedan jedini sirar iako su to mogli napraviti sirari s područja Bjelovarsko-bilogorske županije pod uvjetom da su članovi Udruge proizvođača sira Bjelovarski kvargl. U Gradu u kojem su inače vrlo pričljivi posebice kada je o potpori poljoprivredi riječ, ovog puta nisu imali što reći već su nas samo preusmjerili na Sonju Novak, bivšu gradsku pročelnicu za gospodarstvo koja je odlaskom u mirovinu preuzela čelno mjesto udruge koja je, kaže, iz niza razloga zastala s radom.

-Na početku su bila tri OPG-a koji su proizvodili Bjelovarski kvargl i s njima se htjelo ići i krenulo se, ali je došlo do osipanja zbog starosti, neinteresa, a u jednoj obitelji koja je i najviše ‘potegnula’ u procesu zaštite je nažalost došlo do smrtnog slučaja. Tu je došlo do osipanja i udruga je stala – tumači Novak.

Udruga je sada dobila novi zamah, ima deset članova. Članica je i Ankica Kraljić, ali ona iako je za svoj kvargl dobivala i nagrade o certificiranju proizvodnje ni ne pomišlja.

-Ja ne, definitivno. Ja od svoje recepture ne odustajem, a certificiranje je jako komplicirano, morate imati uvjete za to i sve modernizirano, a to je malo teže – iskrena je Kraljić.

 

Da bi se neki kvargl mogao zvati Bjelovarski kvargl i imati certifikat mora zadovoljavati točno propisane uvjete recepture, visine, širine, gramaže, a sama zaštita za proizvođače nije nimalo jeftina. Certifikat stoji oko tisuću eura, Grad ima potporu za certifikaciju od 663,61 eura odnosno oko 70 posto iznosa, ali ona je i dalje neiskorištena. Sirari s kojima smo pričali nam kažu da kvargl ionako prodaju, a zbog skupog procesa certifikacije bi morali podići cijenu svog proizvoda što bi im, pribojavaju se, moglo otjerati kupce. Sonja Novak je ipak optimistična i ne vjeruje da će europska zaštita propasti jer za realizaciju imaju još četiri do pet godina. Pravila proizvodnje Bjelovarskog kvargla se sada pridržava jedan proizvođač za kojeg se nada da će krenuti u certifikaciju, a uskoro kreće i snažnija kampanja edukacije potrošača i animacije proizvođača. U listopadu će ju uz Udrugu proizvođača sira Bjelovarski kvargl provoditi i Ministarstvo poljoprivrede kako bi sirarima pokazali koristi certificiranja.

-To su cijena i količina. To je jedan stabilan prihod u Bjelovaru, ali i šire – uvjerava Novak.

Upravo na to ‘šire’ i ciljaju jer prošlo je, kaže predsjednica udruge, vrijeme kada je ozbiljna proizvodnja podrazumijevala prodaju samo na tržnici i manifestacijama. Moramo se uzdati u turizam.

-To je cilj, da se proizvođači uključe u udrugu koja im nudi mogućnost da se probiju i na veća tržišta. Tu su velike mogućnosti, samo moramo imati ljude koji na taj način razmišljaju, a to su mladi i perspektivni proizvođači kojima je samo nebo granica – zaključuje Novak.

Koja je granica Bjelovarskog kvargla? Hoće li mu certificiranje nakon početnih muka donijeti proboj na nova tržišta ili će kao majburger postati tek dio bjelovarske mitologije tek treba vidjeti.