[FOTO] Ivana je danas prvi put darovala krv, evo što kaže o svojim motivima

Brojni Bjelovarčani danas su odlučili odazvati se rujanskoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi bjelovarskog Gradskog društva Crvenog križa. Ovo je prva organizirana akcija nakon što je medijima odjeknula vijest da su u bjelovarskoj bolnici obustavljene operacije zbog nestašice krvi pa velik interes javnosti ne čudi.

– Svi oni koji žele, mogu doći i darovati krvi u prostorije Gradskog društva Crvenog križa. Akcija traje i sutra, u četvrtak, te petak od 11 do 17 sati. Samo zajedničkim snagama možemo osigurati dostupnost krvi u svakom trenutku svima onima kojima je potrebna. U konačnici, lijepo je biti solidaran i pomoći drugima – kazala je Vida Malek, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Bjelovar.

Upravo je pomoć drugima bila glavni motiv Ivane Stapić iz Rovišća koja je danas postala dobrovoljna darivateljica krvi.
-Nemam konkretan razlog zašto sam odlučila darovati krv, no smatram kako je zaista lijepo pomoći ako smo u mogućnosti. Ja za to trebam izdvojiti tek malo svog vremena, a na taj način nekom mogu spasiti život. U krajnjoj liniji, možda će i meni jednog dana zatrebati krv – kazala je ova 20-godišnja studentica zagrebačkog Zdravstvenog veleučilišta.

S druge strane, puna tri desetljeća darivateljskog iskustva ima Bjelovarčanka Vesna Vujčić.
-Krv sam prvi put darovala davne 1991. godine. Kolega s posla je znao da sam B+ krvna grupa. Otvorio je vrata mogu ureda i rekao „Idemo u bolnicu”, na to sam ga pitala „Zar ti nije dobro?”, a on mi je odgovorio da je sve u redu, ali da idemo dati krv. Tako sam krenula i darujem do dana današnjeg. Ništa ne boli, ne traje dugo i zapravo nikoga od nas ništa ne košta da nekome pomognemo na ovaj način – istaknula je Vujčić.

Slično govori i 27-godišnji Marko Hapavel iza kojeg je 17 akcija darivanja krvi.
-Moja krvna grupa je 0- što je vrlo potrebna krvna grupa. Inače radim u vojsci pa krv daruje i velik broj mojih kolega tako da je svima nama posve normalno odazivati se akcijama Crvenog križa. Ovisno o obavezama, dolazim svaka tri ili četiri mjeseca. Lijepo je biti u prilici pomoći onima kojima je pomoć potrebna – zaključio je ovaj mladić.