I u poljoprivredi je sve više radnika s dalekog istoka, evo za kakve plaće rade

Prije pet godina u Hrvatskoj je izdano tri i pol tisuća radnih dozvola za strane radnike, danas se ta brojka popela na vrtoglavih 180 tisuća. Stoga ne čudi što stranu radnu snagu pronalazimo u svim granama gospodarstva – od poljoprivrede, preko uslužnih djelatnosti do građevine. Sada je pred nama razdoblje velikih poljoprivrednih radova, a kako se velik dio OPG-ova već godinama suočava s nedostatkom domaćih radnika, spas su pokušali pronaći u onima izvan granica Lijepe naše. Mahom je riječ o radnoj snazi s istoka koju u Hrvatsku dovode specijalizirane agencije, a jedna takva je i JobHunter iz Kutine iza koje je višegodišnje iskustvo na ovom području. Kako nam otkriva njezina direktorica Manuela Vukelić, njihov zadatak je zadovoljiti obje strane jednadžbe – dok domaći poslodavci traže kvalitetnu i lojalnu radnu snagu, strani radnici traže posao koji će za njihove prilike biti dobro plaćen.

Papirologija traje

Dobra vijest za domaće poslodavce je činjenica da u Manuelinoj agenciji ništa ne plaćaju dok radnik ne dođe i odradi probni rok. Tek tada se plaća agencijska provizija, no ono što je veliki problem je dugotrajno rješavanje papirologije.
– Nažalost, radne dozvole se jako dugo čekaju. Kad bi se sada poljoprivrednik odlučio uzeti radnika za berbu, radna dozvola se čeka od tri do pet mjeseci. Ipak, kako se naša agencija bavi i regrutiranjem radnika iz Bosne i Hercegovine te Srbije, tu je situacija ipak malo drugačija pa oni mogu doći za maksimalno mjesec dana. No u ovom slučaju se javlja pitanje koliko naši poljoprivrednici mogu biti konkurentni s plaćom jer, realno, slovenski poljoprivrednik može izdvojiti veću satnici pa samim tim, očekivano, radnik radije bira posao u Sloveniji. Osim toga, imamo manji broj radnika u svojoj bazi koji su u određenom trenutku slobodni pa ih možemo ponuditi na tržištu. Tada proces zapošljavanja, ako je sve u redu, traje oko dva tjedna – pojašnjava Vukelić otkrivajući koje uvjete u Hrvatskoj traže strani radnici.

– Prema zakonu, poslodavac stranim radnicima mora osigurati smještaj, a njihova plaća ne bi smjela biti niža od plaće koju hrvatski radnik prima na istom radnom mjestu. Dakle, ako hrvatski radnik radi za 800 eura, za toliko novca mora raditi i stranac. To nije nešto što ću ja provjeravati, ali uvijek može doći Inspekcija rada i provjeriti. Iz ovoga se vidi da priče kako strani radnici ruše cijenu rada u Hrvatskoj jednostavno nisu istinite – ističe Vukelić čija agencija strane radnike dovodi u Hrvatsku, ali i već spomenute Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju, kao i Mađarsku.

Šute i rade

– Poljoprivrednici su prezadovoljni jer dolaze ljudi koji su ovdje došli raditi i previše ne pitati. Nema tu većih problema, a najveći se uglavnom odnosi na nepoznavanje jezika. No u poljoprivredi je mahom riječ o jednostavnijim poslovima pa to i nije toliki problem. Naravno, kada je riječ o poljoprivrednim poslovima, biramo radnike iz poljoprivrednih zemalja. Dakle, ako se čovjek u svojoj domovini bavio poljoprivredom, dolazi s radnim navikama i iskustvom iz poljoprivrede. Većina radnika ima vozačke dozvole i znaju raditi s poljoprivrednim strojevima što je veliki plus. Kako su u poljoprivredi nešto manje plaća, mahom je riječ o radnicima iz Indije, Nepala i Bangladeša jer oni traže najniže plaće. To može biti već od 700 eura plus smještaj – pojašnjava naša sugovornica dodajući kako gotovo sav zarađeni novac radnici šalju svojim obiteljima zbog čega je njihov cilj ispregovarati smještaj i hranu.

– Oni tamo počinju raditi s 18 godina i već tada kreću štedjeti za put u Europu. Njihova primanja su niska, a dolazak do Europe skup. Da bi došli preko agencija trebaju ishodovati hrpu dozvola i dokumenata što od svoje, a što od naše države. Sve to jako puno košta posebice za tamošnje prilike pa ovdje zarađeni novac šalju dolje kako bi u Europu mogao doći sljedeći iz obitelji – zaključuje Vukelić.

Foto: Neva Žganec/PIXSELL i Emica Elveđi/PIXSELL