Učenicima koji su se okušali u prevođenju su tajne odale profesionalne prevoditeljice

BJELOVAR – Možete li zamisliti da ne znate tko su Frodo, Sam i Gandalf, da niste nikada stranicama knjiga zakoračili u Hogwarts, prošli Životinjskom farmom ili da vam se uz Lisbeth Salander nikada nije sledila krv u žilama?

Da nije bilo nekoga tko je ta djela preveo za mnoge bi ona ostala tajna. Doprinos književnih prevoditelja je možda zanemaren, njihov rad nedovoljno vidljiv, ali bez njih bi mnoga djela bila nedostupna. Upravo zbog toga je ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige posvećen njima kako bi se podsjetilo na neprocjenjivu vrijednost prevođenja zahvaljujući kojem strana književnost, kako klasična tako i suvremena, hrvatskim čitateljima prestaje biti strana. Stoga je i slogan Mjeseca hrvatske knjige “Nek ti riječ ne bude strana(c)”. U to da prevođenje nije lak zadatak mogli su se uvjeriti bjelovarski osnovnoškolci i srednjoškolci na natječaju “Ja prevoditelj”.

-Cilj je da potaknemo djecu, naročito onu koja su zainteresirana za strani jezik da se okušaju u tome, da potaknemo njihove mentore, nastavnike stranih jezika i da svi zajedno krenemo u neku novu priču – otkriva razloge pokretanja natječaja knjižničarka Snježana Berak.

Takav sličan natječaj je proveden na nacionalnom nivou, a Berak koja je u organizacijskom odboru Mjeseca hrvatske knjige je željela nešto slično napraviti i na lokalnoj razini, a sudeći prema odazivu zanimanje za prevođenje je veliko.

-Ja sam zadovoljna odazivom, prevodili su se odabrani tekstovi od tisuću znakova. Sudjelovati su mogle sve bjelovarske osnovne i srednje škole – kaže Berak.

U prevođenju s hrvatskog na engleski okušala se učenica Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar Lana Ivana Krčma koja je prevodila odlomak knjige “Proklete Hrvatice” o Ivani Brlić Mažuranić.

-Odabrala sam to djelo jer žene nisu dovoljno prepoznate u hrvatskoj povijesti, a nikada nisam čula da netko na engleskom jeziku priča o nekoj ženi bitnoj za hrvatsku povijest – kaže Krčma.

 

 

Na natječaju je Lana Ivana sudjelovala i zbog toga što smatra da dobro barata engleskim jezikom, ali se ono pokazalo težim nego što je to očekivala, a najviše su joj problema zadavale riječi koje se i na hrvatskom rijetko koriste. Sličan problem imao je i njen školski kolega Leo Šafran koji je prevodio ulomak Šenoinog “Zlatarevog zlata”, a najveći je izazov bio prevesti arhaične izraze.

-Bilo je zahtjevno, neke riječi nisam shvatio, pa sam ih morao tražiti u rječniku – priče Šafran.

 

 

Bjelovarska gimnazijalka Vanja Horvat je odabrala suvremen tekst, “Legiju stranaca” Gorana Tribusona, ali iako se ona nije morala boriti s arhaizmima i sama se morala pomučiti.

-Najveći izazov je zadržavanje ideje autora jer ne smijemo naš vlastiti stav i vlastito izražavanje prenijeti u tekst – kaže Vanja.

 

 

Upravo to i je najveći izazov književnog prevođenja, ostati vjeran izvorniku, ali i ne prekrut, pa treba pronaći pravu ravnotežu.

-Prevoditelj je raščerečen kao Isus Krist. S jedne strane mora ostati vjeran izvorniku, a s druge u duhu jezika i ne prevoditi doslovno. To nije stručni prijevod gdje prevodite riječ za riječ niti prevođenje sudskog tumača gdje ništa ne smijete promijeniti. To daje slobodu i kreativnost, ali početna točka je biti vjeran izvorniku, to je umjetnost – opisuje svoj posao prevoditeljica s bugarskog jezika Ksenija Banović.

Osim što moraju vrsno baratati hrvatskim i jezikom koji prevode i što i sami moraju imati “literarnu žicu”, književni prevoditelji moraju čitati, voljeti kulturu i jezik s kojeg prevode i razumjeti ju, poželjno je i posjetiti tu zemlju. No, jednako tako moraju biti strpljivi.

-Moraš jako pažljivo čitati, čitati pod mikroskopom i prevrnuti svaku riječ i znati što je pisac htio reći – otkriva Banović.

 

 

Njene riječi potpisuje i Anda Bukvić Pažin prevoditeljica engleskog i njemačkog jezika. Bukvić Pažin prevodi književnost za odrasle, ali i za djecu i mlade. Prevodi romane, eseje, slikovnice. Prevođenju joj je privuklo čitanje, a iako prevodi djela za sve generacije drži da je veća odgovornost prevoditi za djecu i mlade.

-Izazov mi je pokazati da to nije jednostavno jer kada prevodite slikovnice s jako malo teksta morate uzeti u obzir i sliku, a morate njegovati i jezik i biti svjesni odgovornosti da djeca i mladi kroz taj jezik stupaju u svijet književnosti i stvaraju svoj jezik i jezik na kojem se mogu izraziti, a koji stvara kritičko mišljenje – ističe Bukvić Pažin.

Koliko su se mladi bjelovarski prevoditelji i prevoditeljice snašli znat će se polovinom mjeseca.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.