Upoznajte Željka Stubičana, posljednjeg renesansnog Berečanina

Poveljom Općine Berek za poseban doprinos u stvaralaštvu, kulturi i umjetnosti na području Općine ove godine je nagrađen Željko Stubičan. Zasluženo i s puno razloga ovo je priznanje došlo u ruke ovog vrijednog i skromnog čovjeka.

Berečanin Željko Stubičan svestrana je umjetnička osoba. Vrstan pisac i pjesnik, slikar, ilustrator i glazbenik. Prava renesansna osoba. Širokog znanja i brojnih preokupacija. Čuvar moslavačke kulturne baštine. To je u neku ruku njegovo poslanstvo – sačuvati od zaborava svijet govora i običaja, njegovog moslavačkog kraja, koji polako, ali neumitno nestaje. Nekadašnjeg načina života, pogotovo na selu. Graditelj je instrumenata, glazbenik, koji svira i komponira u tri glazbena sastava, slikar, koji na svojim platnima ovjekovječuje moslavačku prošlost i neke prošle običaje, a ponajprije veoma uspješan pisac iza kojeg je osam objavljenih knjiga poezije, pripovjedaka i povijesnih romana. Ima napisanu još jednu knjigu, a u računalu mu je i deseti naslov, na kojem trenutno radi. Roman, malo suvremenije tematike. Iako teško bolestan intenzivno radi na novom romanu.

I bila negdar godišća neka

Krajem prošle godine izašla mu je zbirka poezije „I bila negdar godišća neka“.
– Zbirka je to na kajkavskom jeziku mojega kraja. Knjiga je koncipirana tako da prati kroz tekuću godinu, kroz, tjedne, mjesece i godišnja doba zbivanja na selu, na prostoru sjeverozapadne Moslavine. Prati događanja koja su u određeno vrijeme, rad, život, ali nije to suvremeni život već onaj u prošlosti, kojeg danas nema, koji je ostao samo nekim ljudima u glavi. Zato se knjiga i zove „I bile su godine neke” – priča Željko Stubičan u radnoj sobi u svom domu u Bereku, okružen knjigama i slikama.

U zbirci su objavljene 62 ilustracije u boji. Svaku pjesmu, njih 62 prati ilustracija, a tu su i slike za naslovnicu. Uglavnom na njima je Stubičan radio dvije godine. Kada je knjiga izašla, u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Garešnici, svi su se složili da je riječ o vrijednoj knjizi koju bi trebala imati svaka kuća ovog kraja, koja voli ovdašnju baštinu.
Unatoč bolesti, Stubičan se ne da i dalje intenzivno radi i stvara. Trenutno radi na dvije slike većeg formata, za svoje zadovoljstvo.

Povijesni romani

Spomenimo Stubičanove povijesne romane. Posljednji, „Trag u bespuću“, također objavljen u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Garešnici, za razliku od dva prethodna, sazdan je i na legendama. To je fikcijski roman o povijesti, roman lika čiji se život dramatično odvija na putovanju kroz ogroman prostor od Zakarpatja preko Panonije do Senja. Njegovo putovanje kroz bespuća iz starog u novi zavičaj, kao i duhovno putovanje od stare do nove vjere može se shvatiti i alegorično kao putovanje hrvatskog naroda od stare do nove domovine i nove vjere. U taj je roman Stubučan utkao svoje spoznaje, u potrazi za našim duhovnim i kulturnim korijenima, kroz svoje cjeloživotno bavljenje tradicijskom glazbom, folklorom i mitologijom. Ovaj je roman napisao standardnim hrvatskim jezikom, za razliku od prethodnih i zbirki pjesama napisanim, već pomalo zaboravljenim, govorom ovog kraja.

Stubičan je rođen u Bereku 1955. Tu je proveo gotovo cijeli život. Srednju mljekarsku školu završio je u Sloveniji. Dugi niz godina radio je u Sireli, a potom u rodnom Bereku. S književnim radom susreće se još u srednjoj školi, kada pokreće i uređuje srednjoškolski list. No, pisati počinje ozbiljnije početkom 2000. godine. Prva zbirka poezije „Prečecom prek snova“ izašla mu je mu 2007. godine. Riječ je o poeziji ispjevanoj jezikom njegovog kraja u kojem su glavni i bitni teme i motivi ne samo berečkog nego i ukupnog moslavačkog života. Tu je njegova zadaća i lajtmotiv cijelog njegova opusa: sačuvati u svom culanjku (zavežljaju) i zaboravu oteti materinu, al dedovu riječ, taj trunek kaj je još preostal, jezik koji se gubi, koji je u ovoj sačuvao i njime obogatio hrvatsku dijalektološku kartu.

Moslavački govor

– Osjetio sam da mi poezija jako dobro leži. Neke pjesme su doživjele i već nekoliko pretisaka. Želja mi je sačuvati moslavački govor i povijest. To je osnovni motiv koji me vodi – kaže Stubičan.

Kao vrsni slikar i ilustrator Stubičan je sve svoje knjige i njihove naslovnice (kao i još neke drugih autora) sam ilustrirao. Taj svoj talent, kaže, naslijedio je od majke Dragice. Mama mu je bila obična seoska žena, ali nadarena. U zimskim večerima, kad je selo utihnulo, slikala je sakralne motive.
Stubičan voli ulje, akril. Do sada je, u različitim formatima naslikao više od tisuću slika, ako se tu računaju i ilustracije u knjigama. Motiv? Dakako, Moslavina i to prošlo vrijeme.

 

Zahvaljujući obnovi sakralnih objekata, crkava i kapelica, devedesetih godina Stubičanu su se otvorili neki novi putevi na području slikarstva. U dogovoru sa župnicima restaurirao je zapuštene oltare i obnavljao (ili naslikao svoje) vrijedne slike kojima je prijetilo da ih potpuno uništi zub vremena. Kapelica je bilo mnogo, među njima i pravoslavna kapelica sv. Ilije iznad Bereka. Nekada davno katoličku crkvicu sv. Mihaela gradili su svi stanovnici Bereka, bez obzira na vjersku pripadnost, a u novije vrijeme svi zajedno obnavljali su pravoslavnu kapelicu sv. Ilije u kojoj je Stubičan je naslikao veliku oltarnu sliku sv. Ilije.

– Bez ikakve naknade jer sam svoj rad smatrao jednom vrstom uzvraćanja duga prema pravoslavnim suseljanima – kaže Stubičan.

Nadaren za slikarstvo i glazbu

Dok je Stubičanova majka zaslužna za njegovu nadarenost za slikarstvo, otac Pavao je zaslužan za njegovu nadarenost za glazbu.
– Moj otac je bio seoski glazbenik i „drveni“ majstor, stolar. Bio je i graditelj tih tambura u to vrijeme. Sve sam ja to pomalo od njega pohvatao i tu nekakvu ljubav prema glazbi, prema tamburama, instrumentima – kaže Stubičan.

Stubičan svira, sklada, gradi glazbala. Redovno svira u „Moslavcima“, sastavu koji njeguje domaću glazbu još od 80-tih godina prošlog stoljeća i s kojim je 1987. izdao prvu kazetu s pjesmama moslavačkog kraja. Djeluje i u još dva glazbena sastava, svira, a u trećem, u folkloru. Vodi pjevačku skupinu u Bereku. Nedavno su imali nastup u Pisanici i Bjelovaru, a očekuje ih nastup za Martinje u Štefanju.

Svira sve, od basa, berde, čela do klavijatura i harmonike. Što se izrade instrumenata tiče, do sada je izradio desetak instrumenata, dve berde, dva basa, nekoliko bugarija i zadnje, kako kaže „korona čelo“, s obzirom da ga je izradio u doba korone. Svoje iskustvo na glazbenom polju, folkloru i tradiciji, ovjekovječio je (s grupom autora) u knjizi „Ti prolaziš svojim putem starim“, u izdanju Ogranka Matice hrvatske Garešnica, u kojoj je sabran i obrađen velik dio glazbene baštine djela Moslavine koja se naziva bijela Moslavina. Knjiga je dobila Srebrnu povelju kao drugo najbolje izdanje Matice hrvatske za godinu 2017.

 

Tekst i foto: Bjelovarski list/Siniša Slavinić