Bjelovarčanka koja je više puta pobijedila rak: Bolje otići liječniku jednom previše nego jednom premalo!

– Bolje je jednom previše otići kod doktora nego jedanput premalo. To je moje životno iskustvo – ove riječi najbolji su savjet žene koja se četiri puta tijekom svog života suočila s riječju tumor. Bjelovarčanka Ana Vilenica imala je tek 24 godine kada je prvi put posumnjala da nešto s njezinim zdravljem nije u redu. Bilo je to vrijeme kada je imala jednogodišnje dijete i kada je živjela u dalekom Berlinu u kojem se u to vrijeme ni sama nije najbolje snalazila.

Prva misao bila je smrt

– Otkrila se kvržica u dojci. Tjedan dana, koliko sam čekala nalaze, nisam bila ni za lijepi ni za ružni razgovor. Prva misao bila je smrt. U to vrijeme sam zaista bila mlada i nisam puno znala o tome. Nisam uopće mislila da bi mi se to moglo dogoditi. Nažalost, pokazalo se da se može dogoditi, a danas se događa sve češće. To je bila jedna velika trauma, no tumor sam na kraju operirala – započinje svoju priču naša sugovornica koja se u životu s dijagnozama koje znače borbu susrela još nekoliko puta.

– Kasnije sam imala ginekoloških problema i trebala sam se pripremiti za operaciju jer su nalazi pokazali atipične stanice. Tada su mi liječnici otkrili limfatičnu leukemiju što je isto jedna vrsta karcinoma. Čak četiri liječnika su me odbila operirati jer sam bila visokorizični pacijent. Jednostavno se nisu usudili operirati. Na kraju me operirao primarijus Tibor Toth u bjelovarskoj bolnici, a operacija je prošla prekrasno. Što se tiče leukemije, i dan danas svaka tri mjeseca odlazim na kontrole na hematologiju u zagrebačku Dubravu, a preglede sam prihvatila kao dio svog života – iskreno progovara gospođa Vilenica koja se i nakon ovog iskustva gotovo pa posve slučajno i po četvrti put suočila s novom dijagnozom.

Pričam, opominjem, upozoravam

– Prije deset godina mi je unuka uočila na nosu ljubičasti madež kao koji je izgledao kao piercing. Tada mi je rekla „Baka, idi s tim doktoru”. Pokazalo se da je imala pravo jer je i to bilo zloćudno. Operirao me doktor Cikoja u bjelovarskoj bolnici i opet je sve prošlo u najboljem redu. Na sve to, prije dva mjeseca na licu sam imala malu crnu izraslinu kao mali gumbić koji je počeo mijenjati boje. I tada sam otišla liječniku, no nalazi su pokazali da nije zloćudan – prisjeća se naša sugovornica dodajući kako joj je vlastito iskustvo i dan danas motivacija za rad u Ligi protiv raka.

– Pričam, opominjem, upozoravam. Nema se tu što kriti. To je posve pogrešno. Bolest je tema o kojoj svi moramo govoriti kako bismo svojim pričamo upozorili i motivirali druge. Ako moja priča potakne samo jednu osobu da ode liječniku, to je puno. Sve skupa, ja sam se suočila s četiri različite dijagnoze koje sam, sva sreća, otkrila na vrijeme i reagirala. Upravo to preporučujem svima. Najvažnije je biti uporan ako čovjek sumnja na nešto. Kontrola je neizmjerno važna. Svaku stvar je vrijedno istražiti kako na kraju ne bi bilo prekasno. Jednostavno na sve treba reagirati i tražiti odgovore. No osim toga, važna je još jedna stvar, a to je hrabro se suočiti s dijagnozama. Ja sam po prirodi više optimist nego pesimist i vjerujem da mi je to pomoglo kada mi je bilo najteže. Naravno, kao i svi, i ja imam strahove s kojima se suočavam, no važno je uzdignute glave uhvatiti se u koštac sa svima njima – zaključuje ova hrabra Bjelovarčanka.

 

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.