Gotovo 50 posto nogostupa u Bjelovaru nije prilagođeno osobama u invalidskim kolicima!

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Otežano kretanje po gradu, ulazak u ugostiteljske objekte, financijske ustanove i trgovine samo su neki od problema s kojima se svakodnevno susreću osobe s invaliditetom. Razgovarali smo s Tomislavom Novoselom, predsjednikom bjelovarske Udruge tjelesnih invalida, koji nam je otkrio više o svom iskustvu kako je biti tjelesni invalid u Bjelovaru te s kojim se problemima najčešće susreće.

Pristupačnost uslugama duž Korza

Prva tema koje smo se dotakli jest novoobnovljen bjelovarski korzo. Budući da je obnova nedavno završena, zanimalo nas je koliko je gradska šetnica prilagođena osobama s tjelesnim invaliditetom.

-Kad je to sve pokrenuto, mi smo snimili korzo u Rijeci i molili smo projektante i izvođače radova da ne bude nikakvih prepreka po dužini i po širini što je i postignuto te tu stvarno nemamo primjedbe – rekao je Novosel i dotakao se dostupnosti usluga osobama s invaliditetom duž korza.

– Taj dio nije riješen, iako imamo nekih rezultata. Primjerice poprilično se ozbiljno krenuli s inovacijom rampe u Zagrebačkoj banci – kaže naš sugovornik.

Novosel napominje kako je vrlo brzo nakon provedene kampanje, u ured Udruge došla odgovorna osoba iz Zagrebačke banke  na razgovor o tome kako problem otežanog pristupa riješiti.

-To su ustanove koje pružaju usluge, one žive od našeg novca, od naše posjete – govori nam Novosel te navodi primjer FINA-e.

– Naišao sam da se kolicima ne može niti s jedne, niti s druge strane, za mjesec dana oni su napravili kosine sa zadnje strane, tako da ja tamo više nemam nikakve brige, niti ja, niti itko u kolicima – kaže Novosel.

-Franz je isto tako riješio problem kosinama i ništa mu to ne smeta, sada je to jedino mjesto gdje se može otići popiti piće, da je na svijetlu i na korzu – govori nam sugovornik.

Ostatak grada

No Korzo je samo mali dio grada, zanimalo nas je kakva je situacija u ostatku grada. Mogu li se osobe u kolicima neometano kretati kroz njega?

-Najkraće rečeno, ne. Recimo, 50% nogostupa je neupotrebljivo za vožnju kolicima, počevši od Mihanovićeve, pa do naše Gundulićeve. Između Gundulićeve i parka rubnici su podignuti četiri centimetra za što uopće nema potrebe – govori Novosel i dodaje: – Mislim da je potrebno stvarno malo sitnih napora da se taj problem riješi.

Kao što je već i napomenuto, nisu svi pružatelji usluga na Korzu, stoga smo se dotakli i onih izvan njega.

-Što se tiče ostalih davatelja usluga, ne samo na Korzu, već okolo, stvari su različite. Mi smo već negdje desetak godina u kampanji za Županijski sud – priča nam Novosel i pojašnjava – Županijski sud je riješen fantastično! Zauzeo je više od tri četvrtine nogostupa, no svejedno pješaci tamo mogu proći.

Jedno od mjesta kojemu bi svatko trebao imati osiguran prostor je svakako bolnica, stoga smo se dotakli i teme nove bolnice.

– Kada se radila bolnica, gospođa koja je bila konekcija prema Europi, poslala mi je dopis uz pitanje kako tu riješiti pristupačnost? Poslao sam joj kompletne pravilnike i dao svoje sugestije – rekao nam je Novosel i dodaje – Svud kud krenete imate lift, iz stare bolnice u novu imate lift, razlika je jedno metar ili metar i pola. Idete gore  imate dizalo, a svugdje su i kosine.

Osim bolnice, kao pozitivan primjer dobre prakse navodi i Kulturni i multimedijski centar Bjelovar kao i Dom kulture.

Parkirna mjesta

U policijskoj akciji provedenoj 17. studenog ovog mjeseca, od 9 do podneva utvrđeno je 26 prekršaja parkiranja na mjestima predviđenima za invalide. Dakle, prometna (ne)kultura bjelovarskih vozača prisutna je, no Novosel nam otkriva kako  situacija i nije tako loša.

-Nađe se, ali nije to pravilo. Ljudi respektiraju taj znak, što dalje to više, s tim da bi taj znak trebao biti raskošniji – govori Novosel i dotiče se standardizacije tih parkirnih mjesta – Ne mogu to biti samo dvije crte od dva metra, to moraju biti dvije crte, dakle dva metra plus prostor za kolica. Isto tako, izlaz s parkirališnog mjesta ne može biti na kolnik, nego mora biti na nogostup. Ako je zelena površina, treba biti mala stazica bez prepreke kako bi se moglo na nogostup.

 

-Po gradu ne mogu se niti sjetiti gdje ima standardna širina, uglavnom su to obična parkirna mjesta obojana žutom bojom – zaključio je priču u parkirnim mjestima Novosel.

Zakoni i pravilnici

Primjeri dobre i loše prakse mogu se pronaći svugdje, no naš sugovornik ističe da je upravo ta šarolikost posljedica nedefiniranosti jasnih zakona.

-Šarolikost proizlazi iz toga što su ti pravilnici opcionalni. Dakle, to su pravilnici koji izlaze iz Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koja je i dalje konvencija, a ne zakon. Valjalo bi da se donese rigidni zakon da se to i to mora napraviti do tad i tad, u suprotnom slijedi kazna.

Primjeri dobre prakse

Novosel objašnjava kako je primjer dobre prakse neupitno grad Zagreb, budući da ima veći proračun i jake udruge, no navodi još neke gradove u Hrvatskoj koje opisuje kao „friendly“ prema osobama s invaliditetom.

-Grad koji mi je izuzetno drag je svakako Rijeka, oni imaju puno toga riješenog i puno toga i brzo rješavaju kad se pojavi – govori nam primjer dobre prakse naš sugovornik te dodaje – Dakle, zbog Rijeke i Pule neki ljudi, neki roditelji i neke obitelji sele se budući da je tamo sve prilično „friendly“ posloženo.

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!