Stari kovčežić s tajnom o namjerno zaboravljenom gradonačelniku Bjelovara i spisateljici velikoga srca!

U Državni arhiv u Bjelovaru nedavno je stigla vrijedna pošiljka koja otkriva zanimljive, dosad nepoznate detalje o jednom dijelu gradske povijesti. Riječ je o kovčežiću s pismima, fotografijama, zapisima i dokumentima obitelji Kolesarić. Točnije, Slavoljuba Kolesarića, prvog čovjeka Bjelovara 1943. godine, i njegove supruge Karle, spisateljice i velike humanitarke. Riječ je o obitelji koja se u bjelovarskim povijesnim udžbenicima i prilozima rijetko spominje, iako čini važan detalj u ukupnoj slici o povijesti grada. Vrijedna ostavština pronađena je slučajno, na tavanu zgrade u samom srcu Bjelovara.

-Ostavštinu obitelji Kolesarić otkupili smo od našeg sugrađanina Dubravka Kovačevića. On ju je pak pronašao na tavanu stana koji je kupio u zgradi na Šetalištu dr. Ivše Lebovića. Ta je zgrada, koja se proteže od ugla sa Supilovom sve do restorana “Feral”, svojedobno pripadala obitelji Kolesarić, no nakon Drugog svjetskog rata, prema nalogu nove vlasti, morali su se odreći većeg dijela objekta u koji su uselili podstanari – priča nam ravnateljica Državnog arhiva u Bjelovaru Martina Krivić Lekić.

Pali u zaborav

Zbog Kolesarićevog političkog angažmana za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske i činjenice da bio načelnik Bjelovara od travnja 1943. do siječnja 1944., nova jugoslavenska vlast nije bila naklonjena njemu i njegovoj obitelji. Osim samog Slavoljuba, iz istog razloga u zaborav je vjerojatno pala i njegova supruga Karla koja je do tada čitalačku publiku, prvenstvenu onu najmlađu, oduševljavala svojim pripovijestima, igrokazima i drugim književnim djelima. Nakon rata nevažan je postao i humanitarni rad po kojem su supružnici Kolesarić bili poznati. Ipak, o tome je nešto ipak ostalo zabilježeno u povijesnim dokumentima. Tako, primjerice, povjesničar Željko Karaula bilježi kako se za vrijeme svog kratkog mandata Slavoljub Kolesarić “svim snagama trudio poboljšati socijalnu situaciju u gradu koja se uslijed rata sve više pogoršavala. Osnovao je gradsko dječje ‘obdanište’, preuredio gradsku ubožnicu te osnovao humanitarnu udrugu ‘Za bližnjega’. U tim aktivnostima pomagala mu je supruga.”

Zaboravljeni kovčežić s tavana na Lebovićevom otkriva još neke zanimljive detalje iz života ovih uglednih Bjelovarčana.

-Još uvijek proučavamo i slažemo materijale, no ono što smo do sada iz njih iščitali jest da su supružnici Kolesarić domaćinstvo dijelili sa Slavoljubovom sestrom Vilmom i Karlinom sestrom Anicom. One su rodom bile iz Petrovaradina, a Anica je bila udata za Slavoljubovog brata koji je prvi umro, tako da je ona bila udovica – priča Krivić Lekić.

Svjetski ljudi

Među pronađenim papirima su i pisma koja je od prijatelja dobivala Vilma, ali i službeni dokumenti Slavoljuba Kolesarića vezani uz njegovu mirovinu.

-On je bio časnik austro-ugarske vojske i iz dokumentacije koja je ostala sačuvana vidljivo je da je temeljem tog statusa nastojao ostvariti mirovinu nakon 1945. godine. Nismo još uvijek pregledali sve materijale pa nam trenutno nije poznato je li to pravo i ostvario – kaže naša sugovornica.

Zaposlenike bjelovarskog Arhiva razveselila je i činjenica da su do njih dospjeli i rukopisi Karle Kolesarić, nacrti za neka njezina književna djela, kao i primjerci njezinih otisnutih radova.

-Kolesarići su očito jako voljeli Kalnik, često su onamo odlazili na izlete te smo pronašli i neke Karline bilješke o povijesti Kalnika i drugim zanimljivostima. Ima tu i dosta fotografija, uglavnom grupnih, a na žalost, još uvijek nismo dokučili kako da na njima prepoznamo supružnike Kolesarić. Imali su prijatelje diljem Europe, o čemu svjedoče pisma koja su s njima razmjenivali i stječe se dojam da su bili ljudi otvorena uma i širokih svjetonazora – priča Krivić Lekić.

Baš zbog toga svatko tko voli i cijeni povijest ne može ostati ravnodušan na činjenicu da su sve ove godine bili praktički zaboravljeni.

-Na žalost, imamo još značajnih ljudi koji su zbog političkih režima ostali zakopani u prošlosti, posebice u razdoblju između 1945. i 1990. godine. To nije dobro jer se na taj način uništavaju naša kultura i naslijeđe. U životu, pa tako ni u prošlosti, ništa nije crno-bijelo. Istraživanju povijesti mora se uvijek pristupati objektivno – vjeruje Martina Krivić Lekić.

Na žalost, kad je riječ o Karli i Slavoljubu Kolesariću to, barem do danas, nije bio slučaj pa je upitno hoće li neki detalji iz njihova života ikad uopće i biti otkriveni. Posebice kad se u obzir uzme činjenica da nisu imali nasljednika koji bi uspomenu na njih očuvali makar unutar obitelji.