I poljoprivrednici i općine se muče s procedurom. Kako do zemlje?

Mato Imbrišak iz Starog Štefanja ima 142 grla od čega 60-ak muznih krava i obrađuje 200 rali zemlje među kojima i 16,8 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta. Obrađuje ga 28 godina i ni sam ne zna koliko je modela za to vrijeme promijenjeno.

-Ugovori su se mijenjali. Mislim da smo imali dva ugovora po deset godina, a potom smo išli na one općinske potvrde, a sada su u zadnje vrijeme bili ugovori na dvije godine i to je bilo dosta dobro riješeno jer smo išli kod javnog bilježnika tako da je to bilo sto posto sigurno – kaže Imbrišak.

Sada s nestrpljenjem iščekuje rezultate natječaja za 15-godišnji zakup zemlje na području Štefanja. Javio se za zemlju koju obrađuje.

-Na jednom kvadru je pšenica, na jednom je trava, a na dva će ići kukuruz – navodi štefanjski stočar.

Ne dobije li zemlju na natječaju čiji se rezultati očekuju unatoč tome što kao dosadašnji posjednik i stočar ima prednost naći će se u problemima, a i mnogi stočari koji nemaju dovoljno zemlje spas vide upravo u državnom zemljištu.

-Mladi koji pokazuju interes, a neki su i napustili posao upravo da bi se posvetili proizvodnji očekuju zemlju i ona im je nužna kako bi mogli zadržati proizvodnju, a možda i povećati što je jako bitno – ističe laminački svinjogojac Ivan Forjan.

 

Štefanje je natječaj raspisalo za 124 hektara za petogodišnji i 164 hektara za zakup na 15 i 25 godina i sada se čeka odluka kome će zemlja pripasti baš kao i u Ivanskoj koja je raspisala natječaj za 62 hektara na 5 i 167 hektara na 15 odnosno 25 godina. Nakon niza najava, obećanja i prekrajanja programa natječaj za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta je raspisao i Bjelovar i to za 109 hektara na 193 čestice. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je do posljednjih zakonskih izmjena raspisano bilo 16 natječaja za oko 3.236 hektara, a nakon posljednjih zakonskih izmjena njih osam za 2.612 hektara. Na raspisivanje se još čeka u Končanici i to unatoč tome što je ona prva u županiji imala Program raspolaganja.

-Imamo velik broj čestica, imovinsko pravni odnosi nisu riješeni, tu je i problem razlikovanja posjedovnih i vlasničkih listova, a i sama procedura je komplicirana jer ide na suglasnost Županiji, Ministarstvu poljoprivrede. Potom su tu izmjene, rokovi donošenja programa, izmjene Zakona o poljoprivredi, donošenje novih pravilnika – objašnjava poteškoće končanički pročelnik Dalibor Tomašek.

 

Za neke se to pokazalo prevrućim krumpirom.

-Vratili smo državi na raspolaganje njihovo zemljište i Općina Sirač neće raspolagati državnim poljoprivrednim zemljištem – kaže načelnik Igor Supan.

Sirač je natječaj raspisao, pa poništio i zbog prevelikih pritisaka državnu zemlju vratio državi, a na području Bjelovarsko-bilogorske županije država je preuzela raspolaganje zemljištem i na području Zrinskog Topolovca. Dio je to niza problema oko raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, pitanja za koje trideset godina nismo pronašli adekvatan odgovor. Zbog sadašnjih pravila dio stočara u Hrvatskoj gubi zemlju zbog čega rasprodaje dio blaga jer ga neće imati čim hraniti. Neki ostaju bez dijela zemlje koju su obrađivali desetljećima i to zbog odredbe o maksimalnoj broju hektara koji pojedini korisnik može dobiti, a koji se primjenjuje različito.

-Maksimalna površina je negdje 13, negdje 5, a negdje 500 i više hektara. Išlo se iz krajnosti u krajnost – opisuje neujednačenu praksu Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore.

 

I dok se s jedne strane parcele cjepkaju uz obrazloženje da će tako zemlja doći do većeg broja onih koji ju trebaju, s druge se traži okrupnjavanje.

-Lokalni čelnici smanjuju jednu površinu kako bi ju radilo dva, tri i više korisnika, a s druge strane imamo Zakon o komasaciji koji bi trebao okrupniti parcele, dakle imamo dva zakona koji jedan drugog poništavaju – čudi se Brlošić.

I zbog toga, prevelikih razlika u maksimalnoj površini koju pojedini korisnik može dobiti (primjerice u Ivanskoj je to 25, a u Bjelovaru 300 hektara), ali i cjepkanja parcela, Hrvatska poljoprivredna komora traži da se Zakon o poljoprivrednom zemljištu stavi van snage, a pokrenula je i provjeru njegove ustavnosti jer riječ je o zakonu kojim je malo tko zadovoljan. Mali OPG-ovci se žale da do zemlje mogu samo veliki, oni veći da do zemlje ne mogu baš zato jer su veći. Među njima je i garešnički proizvođač industrijskog krumpira, luka i češnjaka Marijo Puškarić.

-Ove godine ćemo imati 54-55 hektara luka, kada tome dodamo češnjak dolazimo do 90 hektara i mi s ukupno 600 hektara u plodoredu ne možemo više od toga saditi, odnosno sijati – kaže Puškarić.

Mogli bi da imaju zemlje.

-Kada bismo mogli uzeti u zakup okrupnjeno državno zemljište tada bismo mogli značajno povećati proizvodnju, ali mi koji uistinu proizvodimo i zapošljavamo ljude ne možemo doći do zemljišta – nezadovoljan je Puškarić.

To što su svi nezadovoljni je dokaz da se nešto promijeniti mora, ističe Brlošić i dodaje kako je nužno konačno donijeti dugotrajno rješenje i pružiti sigurnost jer stalno mijenjanje pravila i kratkotrajni ugovori onemogućuju planiranje.