Grubišnopoljac Srećko dočekao novi bubreg: Ovo je bio treći put kako sam otišao na transplantaciju

Nakon što je dvije i pol godine svoje utorke, četvrtke i subote provodio na dijalizi u Općoj bolnici „Dr. Anđelko Višić” u Bjelovaru, Grubišnopoljac Srećko Atlija napokon je dočekao svoju sreću – novi bubreg. Na dijalizu je krenuo 2021. godine nakon operacije bubrega, a iako o liječnicima, kao i čitavom Odjelu dijalize bjelovarske bolnice ima isključivo riječi hvale, novi bubreg mu je, priznaje, donio i novi život.

– U Bjelovaru sam se zbližio i sa sestrama i s liječnicima. Zaista o svima imam samo riječi hvale. Iako mi pomalo nedostaju, novi bubreg mi je donio novi život. Upravo bih zato svakom pacijentu koji je na listi i koji čeka bubreg savjetovao da ide hrabro na transplantaciju. Ljudi se boje zahvata, no novi bubreg mijenja život. Ako ne uspije, pacijent se vraća na dijalizu. Nema što izgubiti. To je spas za čovjeka – započinje je svoju priču gospodin Srećko koji je novi bubreg dočekao početkom ove veljače.

Poziv u pola pet

– Poziv sam dobio u pola pet ujutro. Baš sam taj dan trebao na dijalizu u Bjelovar, no umjesto toga završio sam na transplantaciji u Zagrebu gdje me odvezao sanitet. I sada sam tom vozaču neizmjerno zahvalan jer mi je uskočio upomoć te me umjesto u bjelovarski bolnicu odvezao na zagrebačko Rebro. Do pola 8 sam bio na pripremama. Obavio sam sve pretrage, kao i dijalizu, a kako je sve dobro završilo, bio sam spreman za operaciju – prisjeća se naš sugovornik kojemu je transplantiran jedan bubreg gospođe iz Osijeka koja nije preživjela moždani udar, dok je drugi bubreg dobila pacijentica iz Lekenika.

-Obje operacije su bile uspješne, a danas ta gospođa iz Lekenika i ja u šali kažemo da smo polubraća. U bolnici sam proveo 10 dana, a oporavak je dobro tekao. I na Rebru imam samo lijepa iskustva. Naravno, otkako sam izašao s bolničkog liječenja, redovito idem na kontrole, a uzimam i dosta lijekova, no očekuje se kako će se količina lijekova s vremenom smanjiti, a kontrole prorijediti. Već sada se osjećam kao da nisam bio na transplantaciji – priča naš sugovornik otkrivajući kako je ova transplantacija za njega bila treća sreća. Naime, ovo je bio čak treći put kako je u Zagreb otišao na transplantaciju budući da prva dva puta zbog spleta okolnosti nije operiran.

Treba se uzdati u kirurge i u Boga

– Ovo mi je bila treća sreća. Prvi put sam poziv dobio u studenom prošle godine. Bio sam presretan, pozdravio sam se sa svojima, svi su mi poželjeli sreću, no kad sam došao u bolnicu, ustanovljeno je da sam u sanitetu putovao s pacijentom koji je imao covid. Vratio sam se kući jer bi operacija donijela previše rizika za mene. Drugi poziv sam dobio dva-tri dana pred Božić. Taman sam mislio kako ću blagdane provesti u bolnici. Otišao sam u Zagreb, opet obavio sve pretrage, no tada se ispostavilo da bubrezi koji su mi trebali biti transplantirani nisu u najboljem stanju. Dok jedan uopće nije bio pogodan za transplantaciju, drugi su liječnici ocijenili trojkom. To je bilo malo škakljivo. Konzultirao sam se s obitelji i usuglasili smo se da ćemo pričekati i ne ulaziti u rizik pa sam se opet vratio kući bez operacije. U veljači je stigla treća sreća. Rekao sam da više neću odustati pa kako bude. Ja znam reći „Zna Bog za Sreću svog”. I eto, dočekao sam ga – pojašnjava nam gospodin Srećko koji ističe kako danas svim liječnicima s kojim se susreo može reći samo veliko hvala.

– Danas me mnogi me zovu da vide kako sam. Ja ne mogu biti zadovoljniji. Sve ide kako treba ići. Ima ljudi koji bubreg čekaju godinama, a ima i onih koji čekaju jako kratko. Ja sam svoj dočekao i to mi je najveća sreća. Sada me pitaju za iskustva. Tu nema što, moraš biti opušten pa kako bude. Treba se uzdati u kirurge i u Boga te se nadati najboljem – zaključio je naš sugovornik koji će ovoga ljeta proslaviti 60. rođendan, a priznaje kako mu je ova transplantacija najbolji mogući poklon za ovaj okruglu proslavu.

 

Ovaj tekst je sufinanciran od strane Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.