Jeste li znali da bez pčela ne bi bilo ni čokolade?

Ljubica Martinčević iz bjelovarskog Galovca je s ocem počela pčelariti s 12 godina i pčelari već više od pola stoljeća. Danas više ne seli, ali i dalje ima šezdesetak košnica. Med je za nju sekundaran proizvod je prije svega prodaje nukleuse i pomoćne rojeve, a drugi pčelari na njena vrata rado dođu.

-Za nukleusima u proljeće ima interesa, za rojevima je interes sada u četvrtom i petom mjesecu, a med kada stignem, prodam – kaže Martinčević.

 

I ima gospođa Ljubica pune ruke posla. I mi smo ju uhvatili u pčelinjaku, užurbanu, a unatoč tome što je to težak posao u kojem joj za one fizičke radove samo kada treba priskoči nekoliko ruku pomoći, sve to ona radi sama. Iako ju i samu godine polagano sustižu ne odustaje jer kako kaže ‘ljubav prema pčelarstvu sve prevlada’. Prevlada i umorne kosti i teške godine i prazne košnice, a bez pčela gospođa Ljubica svoj život ne bi mogla zamisliti.

-Ne, ne bih mogla bez pčela nikako. Dok god ću moći ću pčelariti, a dok neću moći onda ću prodati kao i svi stari pčelari – rezonira Martinčević koja se na prodaju ipak neće odlučiti tako lako.

Bez pčela nema ni hrane, a onda ni života

I dok pčelari svoj mir, zonu opuštanja nalaze kod košnica u zujanju pčela, promatranju njihova plesa, vrcanju meda, istovremeno sa strepnjom promatraju kako je pčela sve manje. I ne samo njih. Brojna istraživanja su pokazala da se svakih deset godina u svijetu broj insekata smanjuje za 10 do 20 posto. Sve je manje pčela, ali i drugih divljih oprašivača koji su u oprašivanju i učinkovitiji od domaćih pčela, a to ugrožava budućnost hrane jer nestanak pčela ne bi značio samo da više ne bi bilo meda, propolisa, matične mliječi. Pčele su jedna od najvažnijih životinjskih vrsta na svijetu.

-Koliko je pčela važna za ekosustav i oprašivanje i bioraznolikost dovoljno govori podatak da je jedna godine u Londonu proglašena najvažnijom vrstom na planetu. Poljoprivreda cijelog svijeta ovisi o njima jer od sto vrsta hrane čak 70 posto oprašuju pčele – ističe bjelovarski pčelar Goran Pranjić.

I to besplatno. Da nema oprašivača prinosi primjerice jabuka, marelica, trešanja i šljiva bi bili od 40 do 90 posto manji, a za više od 90 posto bi se smanjili prinosi bundeve, lubenice, dinje i kakaovca. Da nema pčela ne bi bilo ni čokolade! Upravo kako bi osvijestili koliko su nam ta mala bića važna i kako bi ih počeli više štititi, UN je dvadeseti svibnja proglasio Svjetskim danom pčele.

 

Kako možemo pomoći oprašivačima?

Poljoprivrednike se poziva na razumno korištenje pesticida i gnojiva. Sve se više gradova uključuje u pokret svibnja bez košnje i u ovom mjesecu ne kose cvjetne livade. Svibanj nije izabran bez razloga jer livade su oprašivačima, pa tako i pčelama upravo sada kao švedski stol.

-Upravo u svibnju najveći dio biljaka dolazi u onu svoju najljepšu fazu u kojoj cvatu i daju priliku pčelama da uzmu nektar ili pelud jer se pčele hrane i nektarom i peludi, a ujedno taj nektar prenose s jednog cvijeta na drugi i na taj ga način oplođuje – tumači garešnički pčelar Nemanja Vlahović.

 

Provjerili smo može li svoje cvjetne livade u svibnju ubuduće netaknutim ostaviti Bjelovar. Gradonačelnik Dario Hrebak kaže da je osobno on za, ali nije siguran hoće li i Bjelovarčani na to gledati blagonaklono.

-Ne vidim u tome ništa loše, ali čujte građani se začas ‘zapale’, misle da je to zbog nekih drugih okolnosti. Ja bih osobno pomalo gurao tu priču, ali moramo građanima puno objašnjavati zašto je to tako. Nije to zbog ušteda nego zato što je korisno – ističe Hrebak.

S tim da je u urbanim sredinama to korisno slaže se i Vlahović koji i ističe kako Hrvatska prije svega treba čuvati pčelinje paše koje ima, čuvati prirodu koja je za pčelarstvo kao stvorena.

I male stvari čine razliku

Pčelama i drugim oprašivačima i kod nas treba pomoć. Kako im svi mi možemo pomoći? Gradnjom hotela za kukce, ako vidimo roj trebamo zvati pčelara, a i sami se možemo pobrinuti za to da imaju što jesti.

-U svojim vrtovima možemo što više zasijati, ako već imamo prostora, medonosno bilje, a danas je vrlo lako provjeriti koje je to medonosno bilje – savjetuje Pranjić.

To su voćke, bagrem, lipa, kesten, ali i maslačak, neven, hibiskus, menta tako da neke od njih možemo zasaditi čak i na balkonima. Jedan od načina kako pomoći pčelama je i da damo podršku lokalnim pčelarima.

-Kupovinom domaćeg, hrvatskog meda koji je jedan od najboljih što je i dokazano će građani najbolje pomoći pčelarima koji se brinu o opstanku te vrlo važne biološke vrste – ističe Vlahović.

Sigurno je da nikako ne smije dopustiti da pčele utihnu jer svijet bez njih bi bio svijet osiromašen bojama i okusima.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.