Na daruvarskom području su pronašli recept proširenja tržišta poljoprivrednicima. Evo kako…

Povezivanje zelenog i plavog, poljoprivrede i turizma godinama je bolna točka. I dok nekog sustavnog povezivanja čini se i dalje nema, dio proizvođača do turista odlazi sam.

Među njima i Sirčanka Vlasta Bokulić koja radi ajvar od pečene paprike, turšiju, sirupe i mnoštvo džemova i pekmeza – od onih od jagode, preko jabuke s dunjom, pa do za Sirač neizbježne šljive i dio ih prodaje na Jadranu zbog čega se i prilagodila potrebama tog tržišta.

-Imali smo velika pakiranja, pa su nas tražili manja za poklone, a kako svoje proizvode plasiramo i na moru turisti dosta traže manja pakiranja zbog prtljage, neki idu i avionom tako da su im ona praktičnija – kaže Bokulić.

Hrana kao suvenir

I u velikim i malim pakiranjima nalazi se isti proizvod, za neke nostalgija u staklenci, za neke otkriće – proizvodi rađeni po tradicionalnoj starinskoj recepturi, puni okusa i mirisa i od toga gospođa Vlasta ne odustaje jer želi imati proizvode kao iz ‘bakine špajze’. To se pokazalo mudrim potezom jer turisti djelić bakine špajze žele ponijeti sa sobom kao suvenir draži od magneta ili razglednice jer hrana je uspomena, sjećanje tako da i lokalni poljoprivredni proizvodi mogu biti odličan mamac i za one koji na tom području nisu bili, a koji dobiju neki takav poklon. I to ne samo na turistički razvijenom Jadranu. Tim se vode u Turističkoj zajednici Daruvar-Papuk koji turiste upućuju na tamošnje poljoprivredne proizvođače.

-Ljudi dosta traže vino, sir, domaće proizvode poput pekmeza, sokova. Dosta posjetitelja dođe kod nas tražiti kontakte onih koji imaju takve proizvode – kaže direktorica Turističke zajednice Daruvar-Papuk Ivana Plažanin Vuković.

 

Među onima čiji su proizvodi izloženi u daruvarskoj Turističkoj zajednici je Emil Jeniček.

-Desi se da poneki od turista vidi to, pa nas nazovu i naruče orahe ili lješnjake ili da uzmu ulje oraha i lješnjaka samo što naše tržište nije naviklo na takva ulja – kaže Jeniček.

Ipak, daruvarski gosti će ga htjeti kušati ili pokloniti.

Koristi Daruvarskih toplica i Veteranskog centra

Primjer je to kako se može povezati turizam i poljoprivreda, pa i u skromnijim količinama. Nove kupce na taj način stječe i Bokulić.

-Po preporuci pretpostavljam turističke zajednice mi dolaze i doma i sami si biraju po polici gdje je složeno što bi htjeli. I u Veteranskom centru ponedjeljkom kada grupe odlaze i dolaze organiziraju sajmeni dan na kojem sam također znala sudjelovati – kaže siračka proizvođačica.

 

To je još jedan način kako da poljoprivrednici dođu do novih kupaca – kroz ponudu u objektima kao što su Veteranski centar i Daruvarske toplice u koje dolaze gosti i korisnici iz raznih dijelova zemlje. S jedne strane plasiraju svoje proizvode u te objekta, a s druge stječu nove kupce zadovoljne onim što su kušali. Tako je svoje tržište proširio i Silvije Devald s OPG-a Kešić koji uzgaja voće i povrće koje prerađuje u sokove, octeve i džemove.

-Mi smo već dvije godine dijelom Daruvarskog doručka u Daruvarskim toplicama tako da su naši sokovi ondje ponuđeni i često se dogodi da nas njihovi gosti nazovu i pitaju što još imamo u ponudi, naruče nešto i onda im mi to dovezemo, a obično je to dan do dva po odlasku iz Daruvarskih toplica ili Veteranskog centra – kaže Devald.

 

Takvih je poziva jedan ili dva tjedno, ali i to je dovoljno pogotovo jer se popis zadovoljnih kupaca širi, pa ih Devald sada ima i u Osijeku, Rovinju, Opatiji, Puli i Dubrovniku, a i sam se uvjerio da je nešto što mi uzimamo zdravo za gotovo drugima neobično.

-Recimo ne znam postoji li u Dubrovniku uopće nasad jabuka tako da ono što je nama ‘egzotika’ kao što su mandarine, a njima je svakodnevica, njima su to jabuke. Jabuke i proizvodi od jabuka su njima neobičan proizvod – priča Devald.

Primjer je to koliko je bitno na jelovnike uvrstiti lokalne proizvode i zadovoljnim gostima reći tko ih radi.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.