Upoznajte tehničare bjelovarske bolnice: Oni su tu kada god „zaškripi”

Kada god „zaškripi” u bjelovarskoj bolnici, oni su tu. Bilo da zaškripi u podne ili 3 ujutro, subotom, nedjeljom ili blagdanom. I ne, oni nisu liječnici ni medicinske sestre, oni su djelatnici Odjela tehničkih poslova, odjela koji, pomalo u sjeni, brine da sve funkcionira kao po špagi kako bi pacijenti u svako doba dana ili noći dobili potrebnu skrb.

U njihovom opisu posla nalaze se svakodnevni rutinski poslovi, no i svi oni izvanredni koje je teško predvidjeti kao što su evakuacije iz liftova, popravak neispravnih klima uređaja u vrućim ljetnim danima, otključavanje zaključanih pacijenata… Na čelu ovog zasebnog odjela koji se stručno zove Odjel tehničkih poslova i zaštite na radu posljednje tri godine nalazi se Dalibor Adžam, inače diplomirani inženjer elektrotehnike.

Spremni 24 sata dnevno

– Naša najveća snaga su vrijedni ljudi koji odrađuju posao 24 sata dnevno. Nakon radnog vremena, dio nas je u pripravnosti. Tako je i vikendom i blagdanom jer nikad ne znamo kada ćemo zatrebati kako bi bolnica funkcionirala neometano. Tu smo kako bismo u najkraćem mogućem roku otklonili probleme na opskrbi električnom energijom, evakuirali pacijente ili djelatnike iz lifta, sanirali probleme na razvodu medicinskih plinova kao što je, po život važan, kisik ili, recimo, kako bismo sanirali puknuće cijevi sanitarne vode u 3 sata ujutro. Sve to stvari koji ne mogu čekati i koje se odmah moraju rješavati. Relativno često se dogodi da proradi vatrodojava, no imamo više od 1600 detektora koji se znaju aktivirati čak i zbog strujanja zraka. Također, dogodi se da se izbaci sklopka za dio bolnice. Tada moramo paliti agregate za nuždu dok dežurni električar ne otkloni kvar. To može biti zbog neispravnog kuhala koji je donio pacijent. Znaju razlozi biti dosta banalni. Tome treba dodati i potrgane slavine, potrgani ventili, razbijen prozor, potrgana kvaka, zaključane pacijenti… Ukratko, tu smo kad god zaškripi – ističe Adžam otkrivajući kako ovaj odjel broji 106 zaposlenika zaposlena kroz četiri odsjeka.

– Nismo mali odjel, no to ne treba čuditi jer svakodnevno pokrivamo niz različitih obaveza. Tehnička služba dala je veliki obol prilikom pripreme prostora, opremanja i preseljenja odjela u novu zgradu bolnice. Ove godine planiramo preseliti i preostale odjele koji će biti smješteni u novoj zgradi – pojašnjava naš sugovornik dodajući kako je posebno ponosan na nedavnu sanaciju bolničkog toplovoda starog 40 godina. Riječ je, pojašnjava, o prijeko potrebnom zahvatu vrijednom 65 tisuća eura koji ne bi bio moguć bez razumijevanja bolnice uprave na čelu s ravnateljicom Sanelom Grbaš Bratković.

Različiti kadar

Kada je pak riječ o profilu zaposlenika ovog odjela, Adžam otkriva kako njega čine četiri energetičara, odnosno kotlovničara, tri električara, bravar, tri domara, po dva administratora, informatičara, zaposlenika zadužena za zaštitu na radu, četiri djelatnika portirske službe, 12 djelatnica u praonici, 70 čistačica i vozači.

– S jedne strane imamo novu zgradu bolnice koja je zaista lijepa, sofisticirana i puna tehnike, no o tome se treba i brinuti. Tu na red dolazi niz poslova – od klasičnih dnevnih rutinskih kontrola uređaja i sustava koji su instalirani u zgradi do održavanja najfrekventnijih uređaja. Samo jedna vrata na OHBP-u se svakoga dana otvore mnogo puta, a treba to servisirati. S druge strane, ne smijemo zaboraviti na stare zgrade bolnice koje nose svoje izazove. Zaista se svakoga dana susrećemo s različitim situacijama, a ujutro ne znamo što donosi dan – pojašnjava Adžam dodajući kako na svom radnom mjestu doživljavaju i različite anegdote koje rado prepričavaju. Jedna od njih nastala je u zgradi Interne medicine gdje je bilo potrebno sanirati pod.

– Bilo je riječ o možda jednom kvadratu poda. Naši djelatnici su stavili na taj pod novu masu i ogradili. No taj njihov posao je bio zanimljiv jednom starijem pacijentu koji je imao mnogo pitanja i pazio je na svaki korak majstora. Kad se kolega okrenuo, pacijent je preskočio zaštitu i stao u tu masu te nastavio dalje po hodniku. I tako su kolege dobile novi posao – sada je bilo potrebno i očistiti pod i pacijenta. Ovo je anegdota koju često prepričavamo u neslužbenim razgovorima. No i inače pacijenti vole pitati što radimo, dati savjet kada se nešto radi. Ljudi si tako skrate vrijeme provedeno na liječenju, a to je posve razumljivo – prepričava naš sugovornik jednu od brojnih anegdota zaključujući naš razgovor riječima kako ovaj odjel postoji kako bi svima u bolnici – od pacijenata do osoblja bilo ugodno te kako su svi njegovi zaposlenici tu kako bi ovaj veliki sustav funkcionirao.

 

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.