Mladi Dalmatinac zbog ljubavi doselio u najdulje selo u Hrvatskoj, ovo su njegovi dojmovi
Redakcija (im)
1. veljače 2025.
Priroda. Mir. Opuštena atmosfera. Srdačni i topli ljudi. Ovim riječima mladi Dalmatinac s velikopisaničkom adresom Mateo Gazibara opisuje svoj novi dom – Veliku Pisanicu. U najdulje selo u Hrvatskoj dovela ga je, pogađate, ljubav jer dobro je poznato da je ljubav na selu. No iako je pisanički zet službeno još uvijek friški stanovnik našeg kraja, on ga dobro poznajte jer posljednje tri godine kod nas provodi svoje vikende. Naime, ljubavna priča Matea Gazibare i Marijete Pali iz Velike Pisanice planula je u vrijeme njihovog studija fizioterapije i to je bilo sasvim dovoljno da ovaj 27-godišnjak upozna i prepozna ljepote našeg kraja.
Divni ljudi
– Pisanica je mirno mjesto u prirodi što meni sjajno. Kada je riječ o samom načinu života, on je dosta sličan mom rodnom Klisu, malom mjestu 10-ak kilometara udaljenom od Splita. Ritam nije toliko užurban kao u velikim gradovima, a opet smo blizu većeg središta. I upravo je to ono što je zajedničko Klisu i Velikoj Pisanici. Svi oni koji ne vole prevelike gužve, ovdje mogu itekako uživati. Mir mi je najvažniji. Ne volim izaći iz zgrade i odmah biti na cesti s tri trake. Ovdje toga nema. U Splitu se moram voziti 10 minuta da dođem do Marjana kako bih trčao, tu izađem iz kuće mogu trčati. Osim toga, ljudi se ovdje više drže skupa, porazgovaraju, druže…toga nema u velikom gradu, a to je divno – opisuje svoje dojmove o životu u manjem mjestu ovaj fizioterapeut koji je nakon studija u Varaždinu, radno iskustvo skupljao u Varaždinu, Zagrebu i Splitu. Ondje je zajedno sa svojom djevojkom Marijetom otvorio centar za fizioterapiju, no upravo zbog prednosti života u manjem mjestu, ovaj par odlučio je napraviti životni zaokret i doseliti se u Marijetinu rodnu Veliku Pisanicu.
– To je bila dobra odluka jer ovdje imamo kvalitetniji život nego u Splitu, a udaljenosti u današnje vrijeme više nisu nikakva prepreka. Ako čovjek iz Švedske dođe u Hrvatsku za par sati, mogu i ja do svog Splita doći vrlo brzo ako ga se baš zaželim – govori Mateo koji je zajedno s Marijetom upravo u Splitu otvorio centar za fizioterapiju, no sada su ga odlučili preseliti u Bjelovar.
Fizioterapija u srcu
– Centar za fizioterapiju Physio Templum na Trgu hrvatskih branitelja otvorili smo prije mjesec dana. Radimo sa sportašima, no danas svaka druga osoba ima problema u čijem rješavanju pomažu fizioterapeuti. Dok neki dolaze s akutnim ozljedama, drugi pomoć traže zbog kroničnih problema. Kada je riječ o akutnim ozljedama, govorimo o rupturama mišića, ligamenata, frakturama, simptomima prenaprezanja… Kod svih tih problema manualnim tehnikama, fizikalnim procedurama i vježbama djelujemo na povećanje kapaciteta tijela. Kod kroničara, a riječ je recimo o pacijentima koje leđa bole 10 godina, situacija je drugačija. Tu se ne fokusiramo samo na leđa, već tražimo uzrok tog problema. Kod kroničnih bolova, upravo je to izuzetno važno. Ključ uspjeha nije samo u liječenju onoga što se vidi na snimkama, već treba tražiti i psihosocijalne razloga kao što su pritisci na poslu, događanja kod kuće i slično – pojašnjava nam Mateo napominjući kako u svijetu fizioterapije danas vlada dosta mitova. Recimo, jedan od njih je, nastavlja ovaj mladi stručnjak, savijanje i podizanje teških predmeta. To nije pokret koji je opasan kako se priča, a Mateo upozorava kako je stvar u doziranju.
– U radu nam je u fokusu kompletna osoba. Terapijama i manualnim tehnikama djelujemo na kratkoročno smanjenje boli i stimulaciju živčanog sustava, dok vježbama i promjenom stilova života djelujemo dugoročno. To je konačno rješenje za većinu tegoba – naglašava ovaj mladi Dalmatinac koji otkriva i planove za budućnost.
Pisanički Splićo
-Za sada nam je u planu razvijati naš posao u kojemu i Marijeta i ja uživamo. Zaista je lijepo vidjeti pacijenta koji se nakon naših terapija osjeća bolje. Ljudi nam nerijetko kažu da imamo zlatne ruke, a na to smo itekako ponosni. No ja bih rekao da nije stvar u zlatnim rukama, već u znanju, a njega smo skupljali godinama kako bismo u poslu bili što bolji. Osim toga, plan nam je uživati u ovom predivnom kraju divnih ljudi i krasne prirode – priča ovaj mladić koji je u Velikoj Pisanici pronašao i svoj nogometni klub. Naime, Mateo trenira u tamošnjem NK Bilo.
– Nogomet treniram od svoje osme godine, a sada su me ljudi upravo kroz nogomet najviše upoznali. Pisaničani su sada postali moji prijatelji. Ima onih koji me zovu Splićo, nekima sam Mate, no mani je najvažnije da su me prihvatili – zaključuje ovaj simpatični Dalmatinac koji diplomatski otkriva i jesu li bolji nogometaši u Dalmaciji ili na kontinentu.
– Teško je reći gdje se igra najbolji nogomet, no u svakom kraju ima dobrih nogometaša – zaključuje ovaj mladić.