Od kobasica do traktora, od poljoprivrednih problema do inovativnih rješenja

Od cvijeta do kombajna može se vidjeti i kupiti na 26. Proljetnom međunarodnom bjelovarskom sajmu. Među oko 400 izlagača je i gospodarstvo Čadež iz Slovenije koje predstavlja model sijanja na papir.

-Posijemo u papirnate ćelije i kada je biljka dovoljno velika posadimo u zemlju s tim papirnatim čašicama. Za biljku je to manje stresa, a potrebno je i manje supstrata za sijanje – opisuje Gregor Čadež.

Na taj se način smanjuje plastika što je dobro za okoliš, manje je i posla što je dobro za poljoprivrednike, a za sve je kriv karate jer su se s takvim načinom sadnje upoznali u Japanu u kojem su bili zbog Svjetskog prvenstva u karateu. Proljetna sajamska manifestacija mjesto je posljednjih priprema za proljetnu sjetvu uoči koje poljoprivrednici pomno zbrajaju troškove i nastoje što je moguće više razvući budžet. Resorni ministar obećava pomoć.

-Vlada RH je u paketu mjera vrijednom gotovo 300 milijuna eura 20 milijuna eura osigurala za naše poljoprivrednike za podnošenje povećanja troškova sjetve, posebice povećanja cijene mineralnih gnojiva – kaže ministar poljoprivrede David Vlajčić.

Poljoprivredna i građevinska mehanizacija

Nakon što su poljoprivrednici nakon prošle proizvodno mršave godine s niskim prinosima, niskim cijenama i visokim ulaznim troškovima stopirali investicije buđenju sektora nadaju se prodavači poljoprivredne mehanizacije.

-Situacija na tržištu se malo smirila. Kupovna moć je bila pala i malo je to stalo, ali i dalje se pokušava kroz natječaje i vlastita sredstva tako da se tržište budi – kaže predstavnik jedne od tvrtke s traktorima i priključcima Karlo Kocijan i dodaje kako je buđenje počelo prije otprilike mjesec dana.

U građevinskom sektoru koji ima pune ruke posla s druge strane s trženjem nemaju problema.

-Prodaja je hvala Bogu porasla nakon one cijele recesije i korone za koje je stao cijeli svijet. Krenula je stvarno prodaja tih bagerića jer rade na veliko – kaže nam Jelena Radočaj, predstavnica tvrtke koja prodaje građevinske bagere.

Domaći proizvodi

Na prodaju se ne mogu požaliti ni proizvođači istarskog meda, rakija, malvazije, terana, salame od boškarina, proizvoda od češnjaka, ekstradjevičanskog maslinovog ulja s oznakom kvalitete udruženi u klaster. Visokokvalitetni proizvodi se traže iako ne toliko od lokalaca koliko od turista.

-Strani turisti su moram priznati nešto educiraniji, nešto više zahtijevaju markice, a posebno se to osjeti jer Istra ima taj segment turističke sezone – ističe predstavnik klastera Krešimir Juričić.

Onima udaljenijim od turista i prodaja ide teže, a troškovi rastu.

-Veliki je problem nelojalna konkurencija, ima dosta uvoznog meda koji uopće nije vidio pčelu. Čak se i europske zemlje žale na taj med kojeg ima posvuda i prodaje se dosta jeftino što onda nama remeti cijenu pravog domaćeg meda – priča koprivnički pčelar Marijan Hrženjak koji je tržišnu nišu pronašao u proizvodnji medenjaka i paprenjaka.

Dio tržišta je nišu pronašao u uzgoju salers pasmine goveda. Francuska je to pasmina koja se ovdje uspješno uzgaja 15 godina, ponosno ističe predsjednik udruge Mirko Devčić.

-Ističemo da od početka uzgoja kada je bilo 8 uzgajivača danas imamo 268 uzgajivača, a od prvog dana nitko nije odustao od uzgoja već ga svi pokušavaju proširiti – ističe Devčić i dodaje da kada ih se pita zašto salers, odgovor je zato što je rizik od neuspjeha najmanji.

Zabavniji dio sajma

Na proljetnoj sajamskoj manifestaciji se već uobičajeno dodjeljuju odličja za najbolja mlada vina koja su ocijenjena u veljači na pčelarsko-vinskom sajmu. Ove je godine pristiglo 57 uzoraka od Pelješca do Srijema, a zlato za bijeli pinot osvojio je Stjepan Đurinski iz Zaprešića čija je vinarska priča, priča o inatu.

-Svi su mi rekli ‘ti si lud, kome budeš to, kaj ovo, kaj ono’, ali imam sina i kćeri, sin je nastavio to delati tak da mislim da sam dobro napravil kaj sam to posadil. Inače, krenulo je tak da sam bio u udruzi, imao sam neki stari vinograd, ali sam kupovao grožđe i dobivao sam na izložbama medalje, pa su po selu počeli pričati da kak Đurinski dela vina, dobiva zlatne medalje, a nema vinograd. E, onda sam ja iz inata posadio trse, imao sam 55 godina kada sam ih posadio – priča gospodin Stjepan.

Oni koji vole sajam, ali im traktori i sjemenska roba nisu visoko na listi prioriteta razgledati mogu male životinje, konje, proći kroz malu školu jahanja i naučiti što je to western jahanje (ako vrijeme to dozvoli).