Tko liječi selo i zašto je patronaža sve više zlata vrijedna?

Iva Tomašek u srpnju je diplomirala medicinu. No, za razliku od mnogih ili većine koja svoju liječničku budućnost vidi u velikim gradovima ili specijalizacijama koje su nešto profitabilnije, ona se odlučila vratiti kući, u Končanicu, selo blizu Daruvara. S prvim danom ovog mjeseca preuzela je ordinaciju obiteljske (opće) medicine u koju je i sama išla kada je bila dijete. Nakon odlaska prijašnje obiteljske liječnice u mirovinu i ta se ambulanta poput mnogih ‘krpala’ zamjenama, pa ne čudi da su pacijenti s olakšanjem dočekali trajnije rješenje.

-Pacijenti su već bili jadni i umorni od čekanja i hodanja okolo po drugim ambulantama i zamjena. Po njihovim reakcijama sretni su i zadovoljni što je napokon došao netko tko će se zadržati i da će imati nekoga kome se mogu obratiti. Do sada kada su došli u ambulantu nisu nikada znali hoće li ih netko dočekati ili neće tako da su me lijepo dočekali, a i ja sam zadovoljna – opisuje svoje dojmove nakon prvih nekoliko dana doktorica Tomašek.

 

Mlada liječnica kojoj je ovo prvi posao i za studija je u primisli imala povratak u Končanicu jer kako kaže ‘manja mjesta imaju prednosti, a kod kuće je najljepše’.

-Tu su ljudi koje ja oduvijek znam, oni znaju mene i to ima svoje prednosti kada možete češće biti u kontaktu s ljudima, a u većim gradovima je veći obrtaj ljudi kroz bolnice i kroz ambulante, pa ste većinom s njima u kontaktu jednom ili dva puta i nije to razina na kojoj možete popratiti njihovo zdravstveno stanje – napominje Tomašek.

Kao liječnica obiteljske medicine stoga je zadovoljnija u manjoj ambulanti u kojoj se može više posvetiti svakom pacijentu i bolje upoznati s poviješću bolesti.

-U malim sredinama su u ambulantama većinom cijele obitelji, a kako se i u obitelji neke bolesti češće javljaju možete imati bolju ukupnu sliku o tom pacijentu – tumači liječnica.

Život u manjoj sredini donosi mirniji tempo, ali istovremeno nudi manje aktivnosti i manje sadržaja. Ivu Tomašek to ne obeshrabruje jer, kroz smijeh kaže, oni koji žele i znaju tražit će i pronaći sadržaje za sebe. Priznaje da je na odluku o povratku utjecala i potpora Općine čiju stipendiju je primala i uz pomoć koje će riješiti stambeno pitanje. Načelnik Općine ne krije zadovoljstvo dolaskom mlade liječnice.

-Stan će dobiti od nas i uselit će tako da će kod nas biti malo duže kao liječnik dok ne ode na specijalizaciju, ali to već puno znači – ističe načelnik Zlatko Bakunić.

Kako bi privukla liječnika Općina Končanica uredila je stan za liječnika, a sada isto radi i za stomatologa jer u najavi ima da će stomatolog iz Daruvara preseliti kod njih.

Kako privući liječnike u ruralne sredine?

I dok u Končanici pacijenti nakon godina čekanja sada mogu računati na to da će svakog puta doći kod iste liječnice obiteljske medicine i da će liječnika imati u svom mjestu, u pojedinim sredinama Bjelovarsko-bilogorske županije to nije slučaj.

-U našoj ambulanti srećom još uvijek liječnik koji je u mirovini radi na četiri sata tako da možemo biti zadovoljni. Uvijek ima kritika i ja bih bio najsretniji kada bismo imali liječnika na osam sati, ali to ne ovisi o nama. Za sada je doktor Lukić još uvijek ovdje i radi – kaže načelnik Općine Velika Pisanica Fredi Pali.

No, svjestan je da to nije trajno rješenje jer pitanje je koliko će liječnik koji radi u mirovini još moći raditi i kada će ambulanta ostati prazna. Stoga i u Velikoj Pisanici razmatraju potpore privlačenja liječnika.

-Imamo i stambeni prostor koji ćemo prenamijeniti i ponuditi kako bismo privukli mladog liječnika da dođe živjeti na predivne ruralne prostore. Znam da je to jako teško, ali u svakom slučaju dat ćemo sve od sebe – ističe Pali.

 

Toga da moraju dati sve od sebe za održavanje standarda zdravstvene skrbi shvatili su i u Grubišnom Polju. Iako je to grad, kako je riječ o ruralnom prostoru i oni se suočavaju s istim problemom nedostatka liječnika. Problemom koji je blaži otkako je ovog mjeseca stigla liječnica Tesa Tušek koja je preuzela ordinaciju koju je do umirovljenja vodio doktor Mustafa Husein. No, od osam liječnika koliko ih trebaju nakon njenog dolaska još uvijek im nedostaju dva.

-Morali smo to shvatiti kao jednu situaciju, jedan izazov koji smo morali odmah rješavati. Rezultat toga je javni poziv za dodjelu potpora liječnicima zaposlenim na području grada Grubišnog Polja i tu imamo ukupno tri mjere. Prva je novčana potpora liječnicima koji već rade na našem području i imaju više od 1.500 upisanih pacijenata, a cilj je nagraditi one koji su ostali raditi na području Grubišnog Polja – priča gradonačelnik Zlatko Pavičić.

 

Svi liječnici koji udovoljavaju tim uvjetima mogu se odmah javiti na javni poziv, a oni koji tek dolaze raditi moraju na području Grubišnog Polja raditi šest mjeseci prije dobivanja potpore i još barem šest mjeseci nakon što ju prime. U obje mjere Grad godišnje daje po četiri tisuće eura dok u trećoj mjeri kroz koju žele privući pedijatra potpora iznosi tisuću eura mjesečno.

Stanje primarne zdravstvene zaštite na selima

Mjere privlačenja sve više postaju nužnost jer liječnika nedostaje. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prema podacima Doma zdravlja od 44 ambulante opće/obiteljske medicine u čak 10 nema nositelja, a od tih deset šest ih je na selima i to u Velikoj Pisanici, Zrinskom Topolovcu, Bulincu, Garešničkom Brestovcu, Bereku i Velikoj Trnovitici. Od ukupno deset ambulanti bez nositelja u šest situaciju spašavaju liječnici u mirovini koji na tim područjima nose zdravstvenu skrb, u dvije su liječnici članovi tima koji nisu nositelji, a u dvije bez stalnog liječnika ‘rad se organizira putem zamjena, na temelju tjednog rasporeda kao u ordinacijama u kojima je liječnik odsutan primjerice radi bolovanja’ što nikako nije najsretnije rješenje ni za pacijente, ali ni za liječnike jer se lako dogodi da pacijenta pri svakom dolasku dočeka drugi liječnik. Na taj način zdravstvena skrb primjerice funkcionira u Bulincu.

 

Iz Doma zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije ističu kako liječnike nastoje privući kontinuiranim ulaganjem u poboljšanje uvjeta rada uređenjem ambulanti i to energetskim obnovama, uređenjem ordinacija i radnog prostora djelatnika, nabavljanjem moderne opreme. U rješavanje se uključila i Županija potporama medicinskim djelatnicima.

-Bjelovarsko-bilogorska županija daje subvencije za stanovanje 400,00 eura bruto/300,00 eura neto, subvencionira plaćanje kredita za stan u iznosu 2.650,00 eura godišnje i subvencionira troškove stručnog usavršavanja i doškolovanja zdravstvenih radnika u visini do 50% iznosa stručnog usavršavanja / godišnje školarine, a maksimalno do 2.650,00 eura bruto godišnje – navodi u svom odgovoru Dom zdravlja.

Trenutnim stanjem kada se sve uzme u obzir su zadovoljni.

-Rezultati u Dom zdravlja Bjelovarsko bilogorske županije pokazuju pozitivan trend unatoč nedostatku kadra tako je 2024. godine zaposleno 20 liječnika od kojih 11 liječnika u opću/obiteljsku medicinu, do rujna 2025. zaposleno dodatnih 11 liječnika od kojih 8 u opću/obiteljsku medicinu. Ovi rezultati potvrđuju da Dom zdravlja BBŽ pod vodstvom Županije ide u dobrom smjeru, te da su poduzete mjere primjer dobre prakse koje će se nastaviti i ubuduće – ističu u Domu zdravlja, ali i napominju kako zapošljavanje u ruralnim sredinama ipak predstavlja izazov.

Zdravstvena skrb na kotačima

Važan dio zdravstvene skrbi na selu (pogotovo u situaciji kada je sve više seoskih ambulanti prazno ili poluprazno) je patronaža koja pacijentima dolazi doma. To posljednjih trideset godina radi patronažna sestra Goranka Mudri koja uz sjever Bjelovara ‘pokriva’ općine Veliko Trojstvo i Šandrovac. Koliko je u svoja tri desetljeća rada obišla ljudi i prešla kilometara ne zna, žao joj je kaže što nije pisala, ali kada sada godišnje rade obračun vidi da prevozi čak šest tisuća kilometara i tako svake godine! Kako je cijelo vrijeme na tom području na njemu je već dobro znana i mještani joj se vesele, pa i kada dođe u ambulantu mjeriti tlak i šećer u krvi kažu kako su sretniji kada ona dođe do njih, prekontrolira vrijednosti, da pokoji savjet, ali i lijepu riječ. Obraćaju joj se i s nemedicinskim pitanjima, a ona pomaže koliko može. Patronaža danas, ističe Mudri, ima u prvom redu preventivnu ulogu dok kurativu poput previjanja radi zdravstvena njega u kući, ali često je to tijesno povezano.

-Mi imamo kontrolu vitalnih parametara, procjenu potrebe za zdravstvenom njegom u kući, nadzor nad uzimanjem terapije. No, jako je važna komunikacija s drugim službama tako da često i sama kada dođem u kuću kod kroničara da bih napisala izvješće moram pogledati ranu i previti ju – tumači Mudri koja se svojim pacijentima voli posvetiti bez obzira dolazi li u kuću u redoviti posjet novorođenčetu i roditeljima ili osobi starije životne dobi.

Goranka Mudri cijeli je svoj radni vijek u patronaži, a na početku joj je prisjeća se bilo zastrašujuće.

-Prije 30 godina kada sam završavala tada Višu medicinsku školu bojala sam se rada u patronaži jer sam uvijek mislila da patronažna sestra mora imati široko, opsežno znanje. Na terenu ste samostalni i nemate kao u bolničkom sustavu nikoga iznad sebe i to mi je bilo jako zastrašujuće. No, kockice vam se tako poslože u životu, pa mi se rad na terenu toliko uvukao pod kožu da ga sada obožavam, obožavam teren, obožavam tu slobodu i neizvjesnost jer ne znam što me čeka iza zatvorenih vrata. Mislim da ljudi na terenu prepoznaju da taj posao zaista radim s velikim srcem. Volim komunikaciju i kada vidim da ih to može umiriti i što ne moraju za svaku sitnicu trčati liječniku – govori Mudri prije nego što opet sjedne u automobil i odveze se na teren.

 

Iako je područje koje ona pokriva u usporedbi s nekim drugim krajevima blizu grada i s boljom prometnom povezanošću ta povezanost i dalje nije adekvatna i mnogima iz sela koje obilazi odlazak liječniku u drugo mjesto nije jednostavan, pogotovo ako nemaju automobil ili ne mogu voziti.

-Nastane problem kada završi škola jer su linije puno rjeđe tako da sam sigurna da patronažne sestre jako puno znače pacijentima u ruralnim sredinama, ali i da se liječniku u toj sredini olakša rad jer uvijek mi možemo izaći na teren, procijeniti situaciju, a stariji ljudi nas dočekuju uvijek s veseljem jer im je i emocionalni faktor jako bitan jer je uglavnom riječ o samačkim kućanstvima – opisuje stanje na terenu.

Nakon 30 godina, tko zna koliko prijeđenih kilometara, puno lijepih, ali i tužnih trenutaka Goranka Mudri zna da su joj se kockice dobro posložile.

-Sada iz ove perspektive nikada ne bih radila u četiri zatvorena zida, zaista obožavam teren iako on nosi svoje izazove. Srećom, zime nisu onakve kakve su bile na početku mog radnog staža kada je znao pasti snijeg do koljena. Imali smo svakakvih situacija, da jedan drugog guramo, završimo u grabi jer je neprohodan teren. Ljeta su isto kaotična, ali ne vidim se negdje drugdje i da ponovno biram vjerujem da bih izabrala isto – sa smiješkom govori patronažna sestra Goranka Mudri. Sreća je da ima još entuzijasta poput nje koji i onima koji žive u zabačenim mjestima omogućuju zdravstvenu skrb.

Članak je dio projekta “Vrišteća tišina praznih sela”

Ovaj članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.