Doznali smo tko su tata Žemljan, mama Kajzerica, Kiflica i Klipić i zašto ih klinci obožavaju

Bjelovarčanin Nikola Nikolić u kratkom je vremenu postao autor dviju dječjih slikovnica – “Pas Žućo” i nove slikovnice pod nazivom “Tjestići”. Iako, kako nam i sam otkriva, nikad se uistinu nije planirao baviti pisanjem, a cijeli proces dogodio se spontano, ponajprije kroz obiteljske situacije i osobni trenutak preispitivanja.

“Prije svega sam otac troje djece i muž jedne prekrasne žene. Živim u Prespi, radim u firmi u Bjelovaru koja proizvodi i prodaje PVC vrata, a Žućo, pas iz moje prve slikovnice, pronađen je upravo ispred te firme. To je bio prvi poticaj za stvaranje”, uvodno je istaknuo Nikolić koji se ranije bavio sportom, glazbom i različitim hobijima, no pisanje mu, kaže, nikad nije bilo u planu.

“U jednom sam trenutku sam sebe pitao što je moj dar, što je to što imam u sebi, a ne koristim. Tada sam otkrio da mi pisanje zapravo jako leži. Najprije sam počeo pisati kršćanske duhovne pjesme, njih čak 80, a paralelno sam zapisivao i kratke tekstove o Žući. Kada sam to poslao izdavaču, nisam ni očekivao reakciju, ali baš su ti tekstovi o Žući privukli njegovu pozornost. Tako je nastala moja prva slikovnica”, prisjetio se početaka Nikolić.

Iako priznaje sa slikovnicom o psu Žući je teklo sve glatko, a ubrzo je i osvanula sama slikovnica. Roditelji su iznimno dobro reagirali, a posebno ga je iznenadio i interes djece.

“Slali su mi fotografije i videa. Djeca koja znaju čitati, čitaju je sama, a manja djeca stalno listaju zbog toplih ilustracija. Sjećam se jedne djevojčice, Lucije, koja je skoro cijelu slikovnicu naučila napamet. To mi je bilo nevjerojatno”, kazao je Nikolić, a malena Lucija je tada imala samo dvije godine.

Druga slikovnica, “Tjestići”, nastala je iz jedne obiteljske anegdote.

“U tom periodu dobio sam nešto viška kilograma, a moj najmlađi sin, tada petogodišnjak, počeo me zvati ‘tata tijesto’. To nije prestajalo – danima. Mijesio bi me kao tijesto i stalno ponavljao taj nadimak. U jednom trenutku sam se zapitao zašto ga to toliko zabavlja i shvatio da iz toga zapravo mogu napraviti priču”, kroz smijeh nam je kazao Nikolić, a osim zanimljivog naziva slikovnice, u njoj se nalaze i zanimljivi likovi poput tate Žemljana, mame Kajzerice, Kiflice i Klipića, a među njima Nikolić izdvaja lik Motanka Sarbića.

“On je neprimjetan, mucavac, osoba koju bi drugi lako podcijenili. Kroz priču se pokaže da je zapravo mudar, dobar i vrlo vrijedan lik. Mislim da je to važna poruka za djecu”, pojasnio je Nikolić koji je surađivao s lokalnom ilustratoricom Snježanom Živko.

Bjelovarčanka je to koja je, kako kaže, jedina uspjela prepoznati dublji sloj priče.

“Tražili smo ilustratora i javilo se više kvalitetnih umjetnika, ali svi su se hvatali samo za humor i šašave dijelove priče. Nitko nije vidio poruku. Snježana je došla slučajno na moje radno mjesto zbog drugih stvari, spomenula je da je slikarica i odmah mi je pala na pamet. Našli smo se u parku, dao sam joj tekst, a ona je bila prva koja je prepoznala vrijednosnu stranu priče. Tada sam znao da je ona pravi izbor. Posebno mi se svidjelo što radi rukom, ne digitalno. To daje toplinu koju djeca odmah primijete”, kazao je Nikolić, a proces nastanka slikovnice i nije baš jednostavan

“Kod mene to počne s nadahnućem, bez planiranja. Tekst pošaljem izdavaču, a ako prođe, kreće potraga za ilustratorom. Nakon toga tekst ide na lekturu, pa se radi priprema za tisak, pa završna korektura. Kod ‘Psa Žuće’ sve je išlo jako brzo, dok je kod ‘Tjestića’ trajalo duže jer je priča zahtjevnija i maštovitija. U pravilu, od ideje do gotovog izdanja prođu dva do tri mjeseca”, pojasnio nam je Nikolić, koji za djecu ima jasnu poruku.

“Volio bih da danas djeca manje budu pred ekranima i da više čitaju. Ako netko prepozna da bi mogao postati pisac ili ilustrator, neka se ne obeshrabri. Netko će uvijek reći da nešto nije dobro, ali uvijek postoji i netko kome će biti baš posebno. Važno je ne odustajati”, poručio je Nikolić te skromno nadodao kako nema mnogo planova.

“Otvoren sam svemu. Možda ću nekad objaviti zbirku duhovnih pjesama, možda i uglazbiti neku svoju pjesmu. Imam materijala, ali sve čeka svoj trenutak. Sve nastaje spontano, pa tako i dalje želim raditi. Najvažnije mi je da obiteljski život ostane stabilan i miran, a ostalo će doći samo”, zaključio je Nikolić.

Foto: Facebook