Želite da vam dijete priča o svom danu? Odmah prestanite postavljati ovih 5 pitanja (koja svi postavljamo)

Povratak djeteta iz škole jedan je od ključnih trenutaka za izgradnju povezanosti između roditelja i djece. Ipak, mnogi roditelji, nikako ne u lošoj namjeri, postavljaju pitanja koja djecu stavljaju pod pritisak i odvraćaju od iskrenog razgovora. S druge strane kvalitetna pitanja mogu značajno doprinijeti emocionalnom razvoju, samopouzdanju i otvorenoj komunikaciji. 

Najčešće pogreške roditelja su ispitivački pristup s pitanjima u stilu “Koja je ocjena iz ispita?”, “Jesi li sve naučio'”, “Je li bilo kakvih problema?”. Upravo takva pitanja dijete stavljaju u obrambeni položaj jer osjeća da ga se procjenjuje, a ne da ga se sluša.

Fokusiranje isključivo na ocjene može izazvati strah od pogreške, skrivanje lošijih rezultata te pad motivacije, dok općenita pitanja poput “Kako je bilo u školi?” često dobivaju suhoparni odgovor “Dobro”. Najčešći razlog je što zapravo dijete ne zna odakle krenuti pričati. Komentari poput “Zašto je Luka imao peticu?” mogu izazvati veliku nesigurnost i natjecateljski stres.

Smatra se da pogrešna pitanja stvaraju osjećaj pritiska i potrebu za opravdavanjem, smanjuju otvorenost, potiskuju emocije jer razgovor postaje ocjenjivanje, a ne dijeljenje iskustava. Umjesto unutarnje motivacije, djeca kroz navedeni pristup uče raditi za roditelje, a ne za sebe.

Stručnjaci navode da postoji nekoliko grupa pitanja, od kojih svako ciljano i pozitivno utječu na stanje djeteta, njegovo zadovoljstvo, otvorenu i iskrenu komunikaciju te bude motivaciju.

Dakle, pitanja koja potiču emocije, a ne ocjene su “Kako si se danas osjećao u školi?”, “Što te danas najviše razveselilo?”, “Je li bilo nečega što ti je bilo teško?”. Nadalje fokus na proces, a ne na rezultat potiču pitanja “Kako si se pripremao za test?” i “Što ti je bilo najzanimljivije danas?”. Otvorena i konkretna pitanja “Tko ti je danas bio najzanimljiviji na odmoru?” i “Što si danas naučio što ranije nisi znao?” dijete će potaknuti na razgovor, opisivanje situacija. Ukoliko dijete odmah po dolasku iz škole nije raspoloženo za komunikaciju, treba mu dati prostor i tišinu sa rečenicom “Ako želiš, kasnije mi možeš ispričati kako ti je bilo.” 

Primjer dobrih pitanja za mlađu djecu su “Koja igra ti je danas bila najzabavnija?”, “Što si jeo i je li ti se svidjelo?”, “S kim si se danas jabolje igrao?”. Za stariju djecu to su “O čemu ste danas razgovarali na satu…?”, “Da li je bilo trenutaka kad si se osjećao ponosno?”, “Što bi želio drugačije sutra?”. Za izgradnju samopouzdanja najviše efekta imaju pitanja “Što si danas učinio dobro?” i “Koji izazov si dobro riješio?”, a za rješavanje problema “Ako bi mogao vratiti jedan trenutak, što bi napravio drugačije?” te “Kako ti mogu pomoći oko onoga što te danas mučilo?”

Svaki bi roditelj trebao znati da je na prvom mjestu povezanost, a tek onda škola i da kratki zagrljaj ili zajednički zalogaj čine čuda. Nikada nije dobro postavljati previše pitanja odjednom jer je svakom djetetu prvenstveno potreban cjelovit razgovor, a ne ‘stolac’ za ispitivanje. Razgovor ne treba biti ‘informativni sastanak’, već opušten, praćen laganim tonom. I na kraju, situacije u kojim se s djetetom razgovora dok hoda, jede ili slaže torbu često daje prostor za dublju i dužu komunikaciju.