Stravično: Naša županija najgora u Hrvatskoj. Mjesto sigurnosti postalo mjesto smrti

Kada se spomenu mjesta ili situacije koje su visokorizične zbog nasilja većina nas će pomisliti na ratne zone, navijačke nerede, noćne klubove. Ne i ako ste žena. Najopasnije mjesto tada je vaš dom. Pokazalo je to i istraživanje o ubojstvima žena u Hrvatskoj od 2016. do 2024. koje je pokazalo da je čak 68,5 posto ubojstava žena počinjeno u njihova četiri zida, 94,4 posto počinitelja bili su muškarci, većinom njihovi partneri, bivši partneri ili članovi obitelji. Samo ove godine ubijeno je 15 žena, a njih 11 ubili su sadašnji ili bivši partneri i to unatoč tome što je, upozorava struka, femicid najpredvidljivije ubojstvo kojem u pravilu prethodi dug period nasilja i unatoč tome što smo ratificirali Istanbulsku konvenciju i femicid uvrstili u zakonodavstvo kao kazneno djelo, upozorava se uz današnji Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Provedba i dalje “šepa” i to zato što nema stvarne volje pozabaviti se ubojstvima žena.

-Naše društvo nije dovoljno senzibilizirano, ne prepoznaje ili ne želi prepoznati nasilje nad ženama – ističe Mirjana Bilopavlović iz pakračke udruge Delfin.

 

Izostanak pravovremenih reakcija

U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji ove je godine ubijena jedna žena, život joj je oduzeo suprug i ona je tako postala statistički broj femicida. Prošle godine pet žena je ubijeno, a njih sedam je preživjelo pokušaj ubojstva mahom bliske, muške osobe. Četiri slučaja okarakterizirana su kao femicid odnosno pokušaj femicida. Prema istraživanju o ubojstvima žena u Hrvatskoj od 2016. do 2024. koje su provele profesorica stručnih studija Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti izv. prof. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Upravi kriminalističke policije Ravnateljstva policije Anita Matijević i viša predavačica Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti Suzana Kikić, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u tom je razdoblju ubijeno osam žena i po broju ubijenih žena na sto tisuća stanovnika od 7,8 smo u samom državnom vrhu. Ne možemo se stoga ne zapitati gdje smo pogriješili? Sustav je i dalje prečesto trom, a žrtve u strahu da će prijave li nasilnika ugroziti vlastiti život ili postati žrtvom institucionalnog nasilja.

-Žrtve su još uvijek obeshrabrene sporošću sustava, blagim kaznama, nedovoljnom preventivom i boje se da će postupci dugo trajati i da neće dobiti ono što će ih zaštititi od počinitelja – tumači voditeljica bjelovarskog skloništa za žrtve nasilja Iskrica Strčić.

Uz to, žrtve su te kojima se nakon prijave život okreće naglavačke i koje moraju mijenjati sredinu.

-Kod nas je zakonodavac prepisao da žena i djeca napuste mjesto i snađu se, a on ostaje i uživa u blagodatima kao da se ništa nije dogodilo i onda kada dođe do sudskog postupka dosta žena prihvaća mogućnost nesvjedočenja jer nema gdje biti i jer nemaju dovoljno novca da odu i unajme sebi i djeci stan pod uvjetom da uopće pronađu stanodavca voljnog iznajmiti stan ženi s djecom – upozorava Bilopavlović.

Uz to i dalje vlada klima zatvaranja očiju pred nasiljem, stava da je ono obiteljska stvar u koju se ne treba petljati. No, iza svake statističke brojke o nasilju, iza svakog femicida stoji stvarna osoba i još deset njih koje šute jer procjenjuje se da na jedan prijavljeni dolazi barem deset neprijavljenih slučajeva nasilja. Kada se femicid dogodi on puni medijski prostor nekoliko dana i potom pada u zaborav, ali često su im zajednička svjedočenja prijatelja/ica, susjeda, poznanika/ca da to nitko nije očekivao jer djelovali su kao skladan par, ona se nikada nije žalila. Prava sretna obitelj, samo što dojam zavarava.

-Žrtva se uvijek može sakriti iza svoje maske, prikriti problem, u društvu prikazati da je sve u redu, a zapravo unutar četiri zida trpi nasilje koje ne možemo ni zamisliti. Isto tako, nasilnik može biti osoba za koju okolina misli da je divan otac, divan suprug, a zapravo je nasilnik – kaže Strčić koja žrtve i njima bliske osobe poziva da se jave na besplatnu i anonimnu SOS liniju 0800 200 033.

No, promjena, upozoravaju oni/e koji/e se bave nasiljem nad ženama ne može biti dok kao društvo ne shvatimo da nasilje nad ženama nije samo ženski problem već gorući društveni problem i dok ne shvatimo korijen uzroka nasilja, a to je da se žene i dalje smatra drugotnima. Bez edukacije to se, kažu i udruge i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, neće promijeniti, a mi ćemo i dalje o tom problemu govoriti kada neka žena izgubi život. U pravilu od ruke njoj bliskog muškarca.