Otkrijte tajne života na selu: Zašto je glavna faca 1930-ih bio vlasnik bika?

Malo mjesto u općini Berek, Ruškovac, odnedavno je bogatije za Etno zbirku u posebnoj kući u tom mjestu, koja je sagrađena 1929. Svi u selu potrudili su se, istražili svoje tavane i podrume, pa su pronašli predmete koji su njihovi roditelji, bake i djedovi, preci, koristili u svakodnevnom životu.

– Onda smo rekli, idemo uredit’ tu školu, da se netko sjeti da je tu nekad bilo selo, da su bili ljudi… Željeli smo pokriti cijelu općinu, pa i malo šire s izlošcima, jer sva sela prolaze kroz proces napuštanja i propadanja – kaže predsjednica Udruge Čuvari starina Ruškovac Ana Manc Šnepf koja ističe da im je cilj prikazati svakodnevni život nekad, ali ne samo materijalno, nego i što se tiče običaja.

U selu, najveća faca bio je onaj tko je imao bika

Posebno su ponosni i na činjenicu da imaju i sve one predmete potrebne za proces prerade lana u tkaninu. Ne samo to, imaju i knjigu, u kojoj je zapisana svakodnevica života na selu iz 1937. U njoj su tada, mještani, kaže Manc Šnepf, zapisivali jeftimbu, odnosno javnu nabavu, sve namete koje su plaćali za starješinu, zvonara, pismonošu. Najvažniji u selu bio je bik.

– Većina te knjige su ugovori o držanju rasplodnog bika. Ljudi su stoku nekad nazivali blagom jer je ona bila njihovo blago i oni su od nje živjeli, a ako niste imali bika, niste mogli imati kvalitetnu junad i telad. Zato je cijelo selo kupilo bika, on se vagnuo i radio se ugovor s nekim u selu tko ga je držao do kraja rasplodnog ciklusa. No, morao ga je i vratiti s određenom kilažom, a dok drži bika, mogao je naplaćivati skokovinu – pojašnjava.

Među onima koji su svojim predmetima upotpunili zbirku je i Marija Krzić, koja je u Ruškovcu rođena, na napustila ga je mlada. Vratila se prije nekoliko godina kada joj je suprug preminuo. Učlanila se u udrugu Čuvara starina Ruškovac među prvima, hvali se.

– Ove klupice, to su moje, ja sam isto puno donirala i to me baš veseli. Ipak, prije doniranja sam se konzultirala s kćerkom, mogu li donirati što nam nije potrebno. Ona je bila oduševljena, jer misli da je ovo savršen način da se te stvari očuvaju i budu uspomena – kaže Krzić.

Udruga pokazuje jedinstvo sela i nudi kvalitetna druženja

Vesna Vadljević tajnica je Udruge Čuvara starina Ruškovac i nije predugo razmišljala treba li se učlaniti u Udrugu. Pojasnila je i zašto.

– Oživi se selo. Sijemo lan, to svakako podigne selo. Ljudi se okupe, svi su sretni, druže se, pripremi se velik stol sa slanom i slatkom hranom, pa je to jedno lijepo druženje i jedan lijepi doživljaj – pojašnjava Vadljević.

Ugodno je iznenađena i što su sve generacije koje žive na selu uključene u njihove aktivnosti. Milka Vugrinović, članica udruge, ističe da se kroz ovu udrugu vidi i složnost sela.

– Mi smo radili taj ambar, ljudi su došli, dovozili materijal, pa su ga slagali. Suprug i ja smo im složili jelo i oni su radili i jeli kod nas – prisjeća se.

Kakve sve tajne života na selu krije etno zbirka u Ruškovcu, možete saznati i vi. Bez straha, netko iz udruge će vam, ako ih lijepo zamolite i pritom im se najavite, sigurno pokazati svoju bogatu i dobro očuvano povijest.