Kako odgojiti psa? Ovo su rani znakovi koji pokazuju da pas može biti problematičan

Sve više obitelji odlučuje se na psa, često vođeni idejom da će životinja prirodno „postati dio doma“ i da će se ponašanje samo posložiti kroz vrijeme. No prema Matiji Horvatu, vlasniku škole za pse Kanama i treneru pasa s trenutačnim iskustvom, takav pristup jedan je od najčešćih razloga kasnijih problema u ponašanju. On tvrdi da odgoj psa počinje mnogo ranije nego što većina misli i da je odgovornost odraslih u tome ključna, no i djeca igraju važnu ulogu.

„Zapravo ne postoji dobna granica u kojoj bi rekli sad dijete smije imat psa. Dijete može imati psa i s četiri godine i sa šesnaest godina, samo roditelj mora biti spreman preuzeti tu obavezu uz psa“, kazao je Horvat te naglasio kako se u praksi često događa da djeca potaknu nabavu psa, ali da obveze vrlo brzo prebace na roditelje, ili još gore, na samog psa, koji staje bez jasnog vodstva.

Prva važna odluka: kada štene smije od majke?

Jedna od najvećih grešaka događa se još prije nego što pas dođe u dom, a to je prerano odvajanje od majke.

„Ako se kupuju psi, kupuju se od provjerenih uzgajivača jer ako kupuješ psa od uzgajivača, moraš biti svjestan da ćeš tog psa moći maknuti od majke tek s 2,5 mjeseca”, kazao je Horvat, a upravo toga mnogi vlasnici nisu svjesni.

„Ljudi koji dođu pa govore ‘mi smo ga uzeli s 1,5 mjeseca’, to nije dobro jer tu pas još uvijek uči od svoje majke i gubi dio socijalizacije koju ne možemo nadomjestiti”, istaknuo je Horvat.

Upravo tijekom tog razdoblja štene se uči komunikaciji, granicama i emocionalnoj stabilnosti, a to je nešto što čovjek ne može u potpunosti nadoknaditi.

Prvi dani u novoj kući: sve počinje pravilima

Kada pas dođe u dom, mnogi ga odmah uključe u cijelu svakodnevicu, dopuštajući mu da slobodno luta, skače na krevet ili stol i prati sve članove kućanstva. No takav pristup može dovesti do kaosa, nesigurnosti i kasnije agresije.

„Pas se treba uvoditi u sve te dijelove života postepeno, polako, uz puno nagrada, uz puno razumijevanja”, pojasnio je Horvat.

Umjesto da pas bude svugdje i stalno u interakciji, potrebno mu je definirati prostor odmora.

„Za psa bi trebalo uvijek biti dobro određeno u kući njegovo mjesto gdje se on bude odmorio. Ne može pas jesti s nama za stolom, s djetetom u dječjoj sobi, žicat u dnevnom boravku, skakat na bračni krevet i slično. Pas bi trebao znati gdje je njegovo mjesto kako bi on kad treba svoj mir i sam znao tu je moj jastuk, ja ću se sad na njega leći, tu će sad biti moj mir”, pojasnio je trener za pse.

Socijalizacija nije „pusti ga“, nego vođeno učenje

Socijalizacija ne predstavlja samo druženje s psima ili boravak u dvorištu. Ona uključuje kontrolirano izlaganje raznim situacijama, ljudima, zvukovima i životinjama, i to postepeno.

„Pas u takvim situacijama treba biti na povodniku ako se i zanese u krivom smjeru da ga možemo zaustaviti, držati pod kontrolom” kazao je Horvat te upozorio da ni najposlušniji pas nije imun na instinkt, povodnik nije ograničenje, već alat sigurnosti za pse, ljude i druge životinje.

Uloga djeteta: može pomoći, ali ne može biti odgovorno

Djeca mogu biti divan dio procesa odgoja psa, ona ga mogu hraniti, igrati se te sudjelovati u treniranju. No, ključna odluka i nadzor uvijek pripadaju odraslima.

„Roditelj mora biti uvijek prisutan i jednostavno mora biti spreman vjerovati svom djetetu kad to dijete stvarno odluči preuzeti kompletnu brigu za ljubimca”, pojasnio je Horvat.

Drugim riječima, dijete može sudjelovati, no tek kada roditelji prepoznaju spremnost na odgovornost, tada dijete može postati glavni nositelj.

Prvi znakovi da pas ima problem – i da treba pomoć

Ne razvijaju se svi psi jednako. Neki vrlo rano pokazuju ozbiljne znakove straha, povlačenja i nesigurnosti.

„Psi koji bježe od nas, koji se zabijaju u kutove, koji mokre od straha, vrše veliku nuždu, ne pokazuju nikakvu zainteresiranost prema drugim psima ili ljudima, oni su zapravo kategorija najrizičnijih pasa koji će vjerojatno nositi sa sobom svoje frustracije”, pojasnio je Horvat, takvi signali ne znače neposredno agresiju, ali ukazuju da pas nosi emocionalni teret koji se može razviti u težak problem ako se ignorira.

U tim situacijama treba reagirati na vrijeme, potražiti profesionalnog trenera i ozbiljno shvatiti ponašanje psa, umjesto da se čeka “da prođe”.

Pas postaje stabilan – kad ga netko stabilno vodi

Iz svega što je Matija Horvat kazao proizlazi jasna poruka: pas nije samoodgojna životinja. On treba vodstvo, pravila, sigurnost i postepen razvoj. Sve to u konačnici će rezultirati mirnim, sigurnim i sretnim članom obitelji.