Rani ulazak u pubertet sve češći: Stručnjaci otkrivaju najčešći okidač, ali i što napraviti!

Sve veći broj djece u Hrvatskoj, osobito djevojčica, ulazi u pubertet ranije nego što se očekuje. Taj pomak dobne granice bilježi se širom svijeta, a istraživanja pokazuju da se fenomen dodatno ubrzao nakon pandemije COVID-a. 

Prema riječima Nevene Krnić, pročelnice Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb, pomicanje puberteta prema sve ranijoj dobi započelo je početkom 2000-ih u zapadnim zemljama, da bi se potom proširilo globalno. Hrvatska, kaže, nije iznimka.

– U posljednjih deset godina i kod nas vidimo sve više djece s prvim znacima razvoja prije očekivane dobi, osobito djevojčica. Pubertet se smatra preuranjenim, ako se kod djevojčica pojavi prije osme godine, a kod dječaka prije devete. Normalnim se pak smatra rast grudi i pojava dlačica nakon osme godine kod djevojčica, povećanje spolovila i razvoj spolne dlakavosti nakon devete godine kod dječaka te prva menstruacija nakon desete godine. Sve prije navedenog zahtijeva procjenu pedijatrijskog endokrinolog, ističe Krnić.

Iako rani razvoj često napreduje sporo, bez ranog nastupa menstruacije i bez opasnosti po zdravlje, broj pregleda strmo raste. U posljednjih pet do šest godina broj pacijenata je znatno veći nego prije petnaest godina. 

– Nakon pandemije, broj djevojčica s ranim znakovima puberteta naglo je porastao. Razlozi nisu posve jasni, ali se najčešće spominju povećan unos kalorijski bogate hrane, smanjena fizička aktivnost, promjene u navikama i rutini djece tijekom “lockdowna”, naglašava Krnić dodajući kako je debljina ipak jedan od najvažnijih čimbenika. Posebno snažno utječe na djevojčice, iako postoji i određena povezanost s ranim pubertetom kod dječaka. 

Utjecaj okolišnih faktora poput plastike, kozmetike, zagađenja i prehrambenih aditiva, još uvijek nije izravno dokazan, ali brojni spojevi se sumnjiče zbog mogućih učinaka na reproduktivno zdravlje. Krnić objašnjava da se razlikuju centralni, odnosno pravi pubertet, koji započinje aktivacijom centara u mozgu i periferni pubertet, kada hormoni nastaju iz nadbubrežnih žlijezda ili spolnih žlijezda, bez moždane aktivacije. 

U većine djece uzrok pravog preuranjenog puberteta ostaje nepoznat, no ponekad se otkriju genetske anomalije ili tumori.

– Dijagnoza se postavlja kombinacijom pregleda, hormonskih nalaza, analize koštane dobi i praćenja razvoja kroz vrijeme. Prevencija nepotrebnih pretraga je važna, pa se dijagnostika širi samo, ako se pubertet ubrzano razvija. Najznačajnija posljedica prerane hormonske aktivacije jest ubrzano dozrijevanje kostiju, što može dovesti do nižeg konačnog rasta, pojašnjava Nevena Krnić. 

Kod djece kod koje je pubertet zaista preuranjen i brzo napreduje, provodi se terapija koja privremeno “isključuje” moždane centre odgovorne za pubertet. Nakon prekida terapije razvoj se nastavlja uobičajenim tempom. Periferni oblici liječe se prema uzroku, a benigni se prate bez intervencije.

No, fizički razvoj nije jedini izazov. Psihosocijalne posljedice mogu biti jednako zahtjevne, upozorava klinička psihologinja Ana Bogdanić iz KBC-a Zagreb.

– Prvi znakovi ranog puberteta često su emocionalne oscilacije, razdražljivost i pojačana osjetljivost, što je rezultat hormonskih promjena na koje dijete nije spremno. Djeca koja se razvijaju ranije od vršnjaka mogu osjećati sram ili nelagodu, a često postaju meta zadirkivanja. Djevojčice zbog ranijeg rasta grudi i dlakavosti posebno mogu osjećati izdvojenost, dok se dječaci ponekad percipiraju starijima nego što jesu, što dovodi do nesporazuma i pritiska, pojašnjava Bogdanić.

IZVOR: Hina