KUHANO VINO vs. KREMŠNITA: To bi mogao biti uzrok inflacije koji možemo riješiti i sami

U kafiću na Cvjetnom trgu u Zagrebu, čaša kuhanog vina od dva decilitra košta 7.50€ (56.5 kuna). Šokantno zar ne!

Nekoliko stotina metara niže, u Ilici, u jednoj od najboljih starih slastičarni u Zagrebu, jednoj od rijetkih koja još i danas priprema tradicionalne kolače po tradicionalnim recepturama, bez umjetnih krema u prahu, jedna kremšnita košta 1.5€ (11.3kuna)

Je li normalno da čaša kuhanog vina poslužena u najobičnijoj šalici za čaj košta pet puta više nego kremšnita.

Koji to sastojci u dva decilitra kuhanog vina koštaju 7.5€? Vino, klinčić, cimet, šećer… možda voda? Za 7.5€ u trgovini možete kupiti cijelu butelju vrhunskog vina.

Koju je to posebnu vještinu i trud ugostitelj ugradio u ‘proizvodnju’ kuhanog vina. Slastičar u Ilici za razliku od ugostitelja na Cvjetnom, sam je proizveo ovu kremšnitu za 1.5€, u proizvodnju uložio vrijeme, trud, vještinu kako bi od brojnih sastojaka proizveo sasvim novu, ukusnu slasticu.

Gazda lokala na Cvjetnom sigurno će vam početi pričati priču o visokom najmu, cijeni struje, troškovima radnika…, ali 7.5€!? Zar i slastičar u Ilici ne plaća sve to, možda i skuplje.

Dakle, ne radi se tu o strukturi cijene, nego o čistoj pohlepi, grabež, lakomosti i obijesti pojedinih poduzetnika, dobavljača ili trgovaca.

Ali, da ne bi bilo zabune, za taj ‘lopovluk’ potrebno je dvoje – onaj koji drži ljestve (kupuje) i onaj koji krade (prodaje). Ja sam ovoga puta držao ljestve, odnosno omogućio gazdi da realizira svoju pohlepu, jer sam ušao u taj kafić, naručio to kuhano vino i bio ga spreman platiti. Doduše, nisam znao kolika mu je cijena, ali to me ne oslobađa odgovornosti, mogao sam to provjeriti prije nego sam naručio.

Svaki proizvod ima svoju realnu cijenu i mi kao potrošači jako dobro znamo koliko je to otprilike. Jedno je kad poduzetnik zarađuje kako bi pokrio troškove i nešto zaradio za sebe, a drugo kada iz lakomosti i pohlepe potpuno prestane uvažavati gosta.

Bilo kako bilo, naučio sam lekciju i mijenjam kafić. Ujedno pozivam i sve vas da napravite isto, jer inflaciju možemo smanjiti samo ako bojkotiramo pohlepne i nezasitne. Tek kad oni shvate da potrošač ne pristaje na potkradanje i otimačinu, kad ugostitelju ili trgovcu prihod počne padati, jer se potražnja za njegovom uslugom smanjila, tek tada će i cijena morati ići dolje.

Budimo iskreni, ponuda je uistinu široka, isto takvo kuhano vino, možda i bolje, mogao sam popiti u nekom drugom kafiću, par sto metara dalje, u pola cijene.