Novi ročnici plaćom mogli bi platiti ratu ozbiljnog kredita, prisjetimo se što se moglo za džeparac u JNA

U Hrvatskoj se nakon 17 godina pauze vraća temeljno vojno osposobljavanje (TVO). Prema aktualnom planu Ministarstva obrane, prvi pozivi za zdravstvene preglede već su upućeni, a pregledi će se održavati tijekom druge polovice siječnja u Zagrebu i Splitu, uz organizirani prijevoz za one iz drugih krajeva. Pozive će dostavljati Hrvatska pošta posebnim uručenjem, a neodazivanje može rezultirati novčanim kaznama od 500 do 5000 eura.

Ako sve bude teklo po planu, 1. ožujka 2026. godine u vojarne u Kninu, Slunju i Požegi stižu prve skupine ročnika. Svaki naraštaj trebao bi brojati oko 800 mladih, a kroz godinu bi moglo proći njih približno 4000.

Dva mjeseca obuke i jasan raspored

Za razliku od nekadašnjih 12 mjeseci služenja, novi vojni rok trajat će samo dva mjeseca. Ročnike očekuje strogo definiran raspored: buđenje u 6 ujutro, obuka i vježbe tijekom dana, a počinak u 22 sata. Nedjelja će biti jedini neradni dan. U programu su predviđene i noćne vježbe, obuka snalaženja u kriznim situacijama te rukovanje naoružanjem, prije svega puškom VHS, službenim naoružanjem Hrvatske vojske.

Ročnici će smjeti koristiti mobilne telefone u slobodno vrijeme, a izlazak iz vojarne bit će moguć samo uz odobrenje zapovjednika. Kosa mora biti kratka i uredna, a tetovaže neće biti zapreka za sudjelovanje u obuci.

Plaća i pogodnosti: 1100 eura mjesečno i staž

Najveća razlika u odnosu na prošle modele jest financijski tretman ročnika. Svakom polazniku TVO-a isplaćivat će se oko 1100 eura mjesečno, što je za dvomjesečni period iznos otprilike 2200 eura. Obuka se upisuje u radni staž, a nakon završetka ročnici dobivaju prednost pri zapošljavanju u državnoj i lokalnoj upravi. Onima koji se pokažu zainteresiranima bit će ponuđeno i profesionalno djelovanje u OSRH, dok ostali prelaze u pričuvni sastav do 55. godine života.

Oni koji iz zdravstvenih razloga ne mogu služiti imaju pravo na odgodu, kao i oni koji se školuju ili su u pripravničkom stažu. Prigovor savjesti rješavat će se kroz povjerenstvo, a takvi će kandidati biti upućeni u civilnu zaštitu ili lokalne službe.

Kako je to nekad izgledalo: JNA – džeparac umjesto plaće

U vrijeme Jugoslavenske narodne armije sustav je funkcionirao potpuno drukčije. Vojnici nisu imali plaću u današnjem smislu, već simboličan džeparac, dovoljan tek za osnovne sitnice. Iznosi su se uglavnom kretali oko 10 do 20 njemačkih maraka ili nekoliko tisuća tadašnjih dinara, no zbog inflacije vrijednost tog novca rapidno je padala.

Iskustva iz tog vremena govore sama za sebe.

Jedan bivši vojnik prisjeća se:
“Do ’83. vojnička plata bila je 100 dinara, pa podignuta na 200. Pivo u kantini je koštalo 50 i to je nestalo odmah.”

Drugi navodi:
“Ja sam služio 82/83 i koliko se sjećam plata običnom vojniku je bila 8 000 dinara, desetaru nešto vise. Već je bila počela inflacija i za tu platu si mogao kupiti par piva, ništa vise.”

Unatoč minimalnim primanjima, vojska je pokrivala sve osnovno, smještaj, prehranu, uniformu i zdravstvenu skrb, ali bez materijalnih pogodnosti, staža ili ikakvih profesionalnih poticaja. Usporedba s današnjim modelom jasno pokazuje promjenu filozofije: od obveze bez naknade prema kratkom, plaćenom i organizacijskom sustavu koji potiče ostanak u vojsci.

Novi kontekst, novi pristup

Hrvatska se vraća vojnom roku u posve drugačijim okolnostima od onih u kojima je funkcionirala JNA. Umjesto godine dana službe, tu su dva mjeseca osposobljavanja. Umjesto simboličnog džeparca, 1100 eura mjesečno. Umjesto shvaćanja da se vojsku “mora odraditi”, uvedeni su elementi poticaja, tržišne logike i profesionalnog napretka.

Prve generacije ročnika trebale bi pokazati hoće li ovaj model postati trajna praksa ili tek prolazni pokušaj prilagodbe suvremenim sigurnosnim potrebama i demografskim okolnostima.