Ušli smo u najmističniji muzej ikad: Dočekali su nas zmajevi, vile, mračne tajne i bića iz predaja

U samom srcu Zagreba, na adresi Ilica 26 krije se Muzej zaboravljenih priča. Otvoren je prije godinu i pol, a u kratko vrijeme koliko djeluje, privukao je brojne domaće i strane posjetitelje u svoje prostore.

Zdenko Bašić, transmedijski umjetnik i idejni začetnik ovog muzeja kaže da im je cilj bio legende i priče kojih se danas sjećaju samo stari, pretočiti u modernu umjetnost koju će pratiti sve generacije. Na njegovu sreću, kaže, našao je tri mecene koje su mu pomogle oko financijskih i prostornih pitanja.

– Ja se tim pričama, kroz neki vid umjetnosti, bavim već 30-ak godina. Puno ilustracija, lutaka, scena, kostima sam ja kroz neke projekte već radio, proizvodio ili reciklirao, čak i izlagao. Tako da je puno toga već u neku ruku bilo spremno za useljenje – priča Bašić i dodaj da su koncept muzeja osmislili za godinu dana, a za to su vrijeme snimili audio zapise priče i prilagodili priče za prostor.

Muzej je šetnja kroz slikovnicu

Kako muzej izgleda, teško je dočarati, jer, osim ako niste bili tamo, tako nešto još niste vidjeli. Za većinu muzejskog postava krive su autorove bake, koje su ga upoznale sa 60 posto priča, priča nam.

– Ideja je bila, da kad uđete u muzej, imate osjećaj kao da ste ušli u neku staru slikovnicu i da dobijete osjećaj kako je to bilo kad su stari ljudi nekad, u zimsko vrijeme, uz vatru, pričali priče, prisjećali se djetinjstva i tih nekih strašnih priča. Ljudi su nekada više obraćali pažnju na neobjašnjivu, ponekad okrutnu prirodu oko njih. Kroz različite priče o vilama, vilenjacima, mrakima, nevidinčićima, proživljavali su razne događaje. Imamo zbilja puno takvih bića u narodnoj predaji – kaže naš sugovornik.

I dok danas pratimo strane priče i znamo brojna znanstveno fantastična stvorenja i likove, autor nam otkriva nepoznate detalje iz života svima poznatog imena – Petrice Kerempuha i to ističe kao jednu zanimljivu priču koje se često sjeti.

– Petrica Kerempuh je naš grabancijaš-dijak. To je posebna vrsta čarobnjaka, koji se pojavljuje u sjeverozapadnom djelu Hrvatske i on, kao Harry Potter može pričati sa zmijama, ima mogućnost ukrotiti zmaja. Podravinu i dijelove Zagorja je spasio od hrvatskog baziliska – pozoja. S njim je odjahao u Sibir, a ljudima je to nekad bila daleka lokacija koju nisu mogli pojmiti, pa im se to činilo jako daleko – kaže nam.

Posjetitelji sami biraju koju će priču čuti

U našoj predaji imamo puno stvorenja i mitskih, legendarnih bića ili ljudi koji imaju odlične priče.

– Na savskim plažama su se kupale vile i prale svoje kose. Zmaj je živio ispod Jaruna, ali ispod Zagreba je također živio zmaj, pa sad kad je bio potres, čuo sam da su neki stariji rekli: evo, probudio se zmaj ispod grada – pojašnjava Bašić.

Dođite zato u Muzej izgubljenih priča, poslušajte više od 200 priča koje vas tamo čekaju. Ali, dobro otvorite oči…

– Muzej je zamišljen tako da svaki posjetitelj može biti mali istraživač, on sam bira koje priče će pronaći. Neke su priče skrivenije, neke su vidljivije. Puno stvorenja je sakriveno u nekakvim ladicama, malim prostorijama, nekad čak ispod glavnog izloška. Zato se neke stvari mogu vidjeti tek kad se posjetitelji spuste na razinu djeteta ili vilenjaka – pojašnjava naš sugovornik.

Priče su to koje odrasle zabavljaju a djecu ponekad i plaše

– Predaje tamo izložene nekad su pričane odraslim ljudima. Pričali su ih odrasli, a to je bilo prije vremena televizije, pa su se tako zabavljali. Djeca su tada samo prisluškivala, a odraslima je bilo zabavno malo ih zezati i plašiti pričama. To je bio dio odgoja, ali tako je to bilo. Mislim da svatko može vidjeti naše izloške, ali djeci to treba dobro interpretirati. No, u našem se muzeju sve te priče mogu saznati a da se njima najmlađi ne plaše – kaže Bašić i poziva sve u Muzej zaboravljenih priča koji će nekima proširiti vidike, a nekima možda i izmijeniti život.