Dali otkaz i riskirali sve: Danas imaju pjenušac kakav nitko nema!

Kada je obitelj Špoljar iz Čalinca u Varaždinskoj županiji prije 24 godine vidjela TV prilog o uzgoju kupina odlučila se i sama baviti tim voćem kako bi iskoristila prazno zemljište. Od početnih 150 sadnica kupina došli su do današnjih 1.200 uz 130 grmova aronije. Za razliku od mnogih njima je prošla godina bila jedna od boljih.

-Imamo sve pokriveno navodnjavanjem tako da nas suša stvarno ne muči, a čim je više sunca kvaliteta kupina je bolja, ima ih više i deblje su – kaže Davor Špoljar.

No, za dobre kupine potrebno je zasukati rukave, radovi oko nasada počinju već u veljači i traju do kraja rujna, a uz to ništa se ne može postići bez ulaganja, Špoljari su primjerice posebno u prvim godinama sve zarađeno ponovno uložili u gospodarstvo.

-Treba puno strpljenja, odricanja i treba zapeti. Mnogi misle da danas nešto uzmeš i da će rezultat doći za godinu dana, ali to ne ide tako. Treba se jako boriti i odricati, naročito u ovom poslu jer se treba zapeti i u vrijeme kada se drugi brčkaju u moru, mi se brčkamo u znoju – priča taj mladi poljoprivrednik kojem je udarni dio sezone upravo ljeto.

 

No, ne žale zbog teškog rada. To ne bi mijenjali jer, kažu, imaju slobodu, a tko voli raditi u prirodi tada to nije teško, a u kupinama je cijela obitelj.

-Mi mladi smo se uključili s 22, 23 godine. Radimo supruga i ja, a sada i mala curica od pet godina. Ona isto ima svoje zadatke što se tiče naljepnica i pomoći djedu – smije se Davor Špoljar.

Davor i supruga Ivana su dali otkaz na poslu kako bi se posvetili OPG-u i kvaliteti proizvoda, a rade sokove, vino koje je osvojilo 18 zlatnih medalja i pekmeze pri čemu svatko u obitelji ima svoju ulogu.

-Što se tiče sama plantaže tata nas je naučio što, kako i kada, ali još uvijek ima nepoznanica i novih momenata kada nas mora pozvati i reći nam ‘ovo je tako, ovo se radi tako’ i uvijek ima nekih novih izazova – priča Špoljar.

 

Rubin Spark

U berbi također sudjeluju svi, za sokove i vina zaduženi su Davor i otac, a za pekmeze Davor i njegova supruga, ispričao nam je upravo dok je pekao pekmez. No, ništa nije bio veći izazov od proizvodnje pjenušca od kupine. Vole piti pjenušce, pa su tako došli na ideju i uz pomoć Vinarije Furjan iz susjednog Babinca krenuli u proizvodnju prvog hrvatskog, a možda i europskog pjenušca od kupine.

-Dosta nas je bilo strah jer nismo pronašli da netko to radi, pa smo mislili da se možda ne da, ali smo kod analize vidjeli da može. Kolega je rekao ‘ovo je savršeno, mora se probati’. Sto litara smo riskirali da ne bude velika šteta ako promašimo i uspjeli smo. Jako smo sretni i ponosni i nismo ni svjesni koliko je to velik uspjeh – opisuje nastanak prvog pjenušca od kupina Davor Špoljar.

 

Uspjeh zvan Rubin Spark, pjenušac koji je nastajao godinu dana i čiju su recepturu pogodili iz prve. Pjenušac je to raskošnog okusa i mirisa, pogođene slatkoće i kiseline koji je kruna rada, a tko zna koje sve ukusne tajne krije u svojim mjehurićima i što bi oni mogli ispričati ako pažljivo poslušate. Nakon uspješne probe, lani su utrostručili količinu za pjenušac, ali želite li ga kušati požurite jer zbog velikog interesa se primaju predbilježbe koje su već pri kraju. Pjenušac na tržište izlazi u rujnu, boca je 30 eura. Iako su im sugerirali da bi cijena trebala biti veća, željeli su da ostane pristupačan. Za njihovim ostalim proizvodima također vlada velik interes.

-Nikada nismo imali problema s prodajom. Do proljeća praktički ostanemo bez svega, vina, soka i pekmeza – zadovoljno kaže Špoljar.

Kupci pri tome dolaze od Iloka do Dubrovnika. Kupine su očito hit, pa ne čudi da obitelj Špoljar planira povećati nasade, ali i proširiti asortiman proizvoda.