Neki korizmeni rituali i dan danas zvuče nevjerojatno, Pepelnica je imala prilično skriveno značenje

Čista srijeda ili Pepelnica označava početak korizme, razdoblja posta, pokore i osobnog promišljanja u kršćanskoj tradiciji. Na obroncima Bilogore ovaj se dan nekada obilježavao nizom zanimljivih običaja koji su spajali vjeru, svakodnevni život i narodno vjerovanje.

Snaga pepela

Na Pepelnicu su se pripremala jednostavna, posna jela poput kaša, salata i domaćeg kruha premazanog uljem ili češnjakom, a pepeo je imao posebnu ulogu. Domaćice su u velikim posudama kuhale vodu s pepelom i u njoj iskuhavale suđe. Vjerovalo se da je to snažno sredstvo čišćenja i zaštite od nečistoće.

Prema riječima Bjelovarčanke Gordane Marte Matunci, najbolji je bio bukov pepeo. Njime su se prale drvene površine, odjeća, pa čak i dijelovi kuhinje. Muškarci su često njime premazivali zidove i peći, ne znajući da zapravo provode dezinfekciju, dok su žene pepeo posipale po vrtovima kako bi otjerale štetnike.

Zaštitni krugovi i maskiranje

– Na ovaj dan postojali su i neobični rituali. Muškarci bi se prerušavali u žene, zacrnili lice i s plugovima obilazili kuće, crtajući krug oko imanja. Taj je krug simbolizirao zaštitu od bolesti, nesreće i pomora stoke. Post je bio strog, a pilo se tek onoliko koliko je, kako su govorili stariji, ‘dovoljno za krv’, prisjeća se Matunci, čuvarica narodnih običaja.

U crkvama se pak obavljao obred ‘pepeljenja‘, točnije posipanje pepela po glavi ili znak križa na čelu koji je služio kao podsjetnik na prolaznost i potrebu za pokajanjem.

Početak novog ciklusa

Korizma je trajala četrdeset dana i značila je odricanje, ponajprije od mesa, ali i početak radova u polju i vinogradima. Tijekom ožujka slijedili su blagdani i sveci povezani s poljoprivrednim poslovima, vrijeme sadnje, cijepljenja voćaka i pripreme zemlje.

– Posebno zanimljivo vjerovanje odnosilo se na Blagovijest, kada se govorilo da ‘blago cvate plamenim jezičcima’. U stvarnosti su to bila mala prirodna izbijanja plina i nafte koja bi se povremeno zapalila. Ljudi su tada odlazili do plamena noseći svetu vodu i posvećenu kredu, u tišini kopajući oko njega, vjerujući da će zemlja progutati svakoga tko progovori, kaže Gordana Marta Matunci.

Cvijeće koje se nije bralo

Tijekom korizme u kuće se nije unosilo proljetno cvijeće kako bi se sačuvale prve proljetnice. Brale su se tek uoči Cvjetnice, kada su se ljubičice stavljale u posudu s vodom za umivanje ili vezivale u kitice za blagoslov.