
Imaju sjajan plan za osnaživanje poljoprivrednika, ali na putu im stoje propisi
Jasminka i Željko Iličić u poljoprivredu su krenuli s jednom mišlju, plasirati zdravu hranu. Zbog toga su od starta 2008. i osnutka OPG-a Biomara krenuli s ekološkom poljoprivredom kojom se ozbiljnije bave od 2013. kada su dali otkaz na poslovima, ostavili grad i odlučili se posvetiti zemlji i uzgoju.
-Gradska smo djeca, o poljoprivredi smo sve naučili na licu mjesta i naravno najviše smo naučili na vlastitim pogreškama. Na početku smo se bavili uzgojem kupina i bobičastog voća, ali smo od 2013. do 2015. povadili manje, više sve kupine i prešli na uzgoj povrća. Uz to uzgajamo jagode, a u zadnjih nekoliko godina uzgajamo i ljekovito i začinsko bilje – opisuje njihovo sada već veliko i raznoliko gospodarstvo Jasminka Iličić.
Sve to uzgajaju na svom gospodarstvu u Svetom Petru Čvrstecu kod Križevaca na šest i pol tisuća četvornih metara pod plastenicima i šest i pol hektara proizvodnje na otvorenom i kroz godinu uzgajaju ukupno pedesetak kultura. Među rijetkim su eko proizvođačima eko začinskog i ljekovitog bilja. S njihovih polja šire se mirisi mente, matičnjaka, timijana, kadulje, ružmarina, ali i nekog ne toliko poznatog bilja.
-Imamo dosta valerijane, ranjenika i tih nekih manje poznatih biljaka, a od ove godine ćemo imati i gospinu travu jer sam ja hodajući po terenu po Gorskom kotaru skupila sjeme i prošle godine napravila sadnice tako da se nadam da ćemo ove godine imati i dosta gospine trave – kaže naša sugovornica.

Potražnja veća od ponude
Najveći dio proizvodnje plasiraju u Zagreb pri čemu je potražnja za ekološkim proizvodima, kaže gospođa Jasminka, ogromna. Oni su se odlučili za prodaju izravno kupcima i dostavu na kućni prag.
-Ono što se nama pokazalo kao dobitna kombinacija je što imamo aplikaciju za naručivanje tako da u svakom trenutku svi naši klijenti znaju točno što u ponudi imamo i što se na imanju događa i putem aplikacije se plasiraju narudžbe tako da smo svaki tjedan u Zagrebu s košaricama proizvoda – kaže Iličić.
Uz to sudjeluju u grupama solidarne razmjene.
-Grupe solidarne razmjene su grupe koje su formirali kupci koji traže dobavljače hrane kakvu žele jesti. Takve se grupe u pravilu formiraju po kvartovima, u Zagrebu je aktivno nekoliko kvartova i od takvih grupa mi dobivamo poziv – objašnjava uzgajivačica.
Potražnja je velika, veća nego što OPG Biomara može zadovoljiti.
Ideja udruživanja zapela na birokraciji
Kako bi odgovorili na rastuće potrebe tržišta, a istovremeno smanjili troškove žele ujediniti proizvođače i na tržište istupiti zajedno s raznovrsnijom ponudom. No, zapeli su na propisima.
-Ideja bi bila da se ujedinimo u nekakvu organizaciju koja bi nas podržala, ali nažalost u ovom trenutku ne postoji legalan način na koji bismo se mogli objediniti – napominje Jasminka Iličić.
Zadruge, tumači Iličić, u Hrvatskoj ne funkcioniraju onako kako su zamišljene, a ni proizvođačke organizacije ne odgovaraju njihovim potrebama jer one okupljaju proizvođače istog proizvoda, a oni u zajedničkom nastupu na tržište žele raznovrsnost.
-Ideja nam je objediniti različite proizvođače. Zašto mi ne bismo bili udruženi s proizvođačem mlijeka, proizvođačem mesa, gotovih proizvoda poput sokova i zimnice? Krajnjem potrošaču je u interesu dobiti što raznolikiju košaricu i da uz što manje truda dođe do što većeg broja različitih proizvoda – tumači Iličić.
Pri tome je cilj zadržati izravan kontakt proizvođača s potrošačima bez posrednika.
-Uvijek je moguće to objediniti na nekakvoj trgovačkoj ili prodajnoj platformi. Međutim, čim se pojavi posrednik u komunikaciji s krajnjim kupcem to automatski znači da će cijena biti veća jer će posrednik uzimati maržu – ističe Iličić.
Ideja Jasminke i Željka Iličić je u suštini jednostavna, spojiti poljoprivrednike koji će i dalje svi imati svoj OPG i svoju proizvodnju, ali im omogućiti zajednički nastup na tržištu bez dodatnih registracija i dodavanja djelatnosti. Primjerice kada kupac želi tog tjedna kupiti svežanj začinskog bilja, sir, jagode i povrće sve to od različitih proizvođača spojiti u jednu košaricu i prodati, dostaviti im na kućnu adresu bez otvaranja trgovine. To bi dakle bio najčišći oblik puta od polja do stola koji za sada nailazi na brojne prepreke.






