Iz učionica i ureda odlaze na pčelinjake, voćnjake i u staje. I nije im žao

Među mladim Francuzima sve je veći hit poljoprivreda na pola radnog vremena. U gradu su odvjetnici, profesori, konzultanti, IT-evci, na selu radnici, vinogradari, uzgajivači povrća, a uzgoj im, kažu, pruža osjećaj ispunjenosti i smisla koji od rada za računalom ne mogu dobiti. No, posao ne napuštaju jer im osigurava financijsku stabilnost. I dok u Francuskoj mladi to počinju otkrivati, kod nas to nije ništa novo ni neobično. Rad na “klasičnom” poslu i na zemlji nešto je što mnogi kombiniraju jer im je poljoprivreda svojevrstan padobran u slučaju nezaposlenosti i način popunjavanja kućnog budžeta. Među onima koji kombiniraju jedno i drugo je i garešnički pčelar Nemanja Vlahović koji radi u komercijali i prodaji te dobavi poljoprivrednih proizvoda, a u slobodno vrijeme pčelari sa stotinjak košnica. Za njega je posao ono što plaća račune, a pčelarstvo je strast od koje ipak ne može živjeti.

-Iz posla koji radim još moram financirati svoju proizvodnju u pčelarstvu jer ono nije dostatno. Morate spojiti dva posla, ali pčelarstvo je moj odabir koji ne bih nikada napustio i onda se boriš – opisuje svoju motivaciju taj pčelar.

 

Dva svijeta već dva desetljeća uspješno kombinira Duško Rajaković koji u Bjelovaru ima uredski posao, a u svom Predavcu proizvodi mlijeko i sir. No, njega na posao nije natjeralo stanje u sektoru.

-Kada sam se zaposlio prije nekih dvadeset godina tada je bilo da tako kažem zlatno vrijeme poljoprivrede i proizvodnje mlijeka, ali ukazala se prilika za poslom – kaže Rajaković.

To mu pruža ravnotežu jer na poslu radi s ljudima, na farmi sa životinjama, ali kako stanje u poljoprivredi posljednjih godina postaje sve nesigurnije siguran prihod dobro dođe. Za prosvjetne djelatnike Draženku Kešić koja u daruvarskoj osnovnoj školi predaje engleski jezik i njenog supruga Silvija Devalda koji u istoj školi predaje engleski i povijest poljoprivreda je počela kao oživljavanje djedovine u Velikoj Maslenjači. Iako si, kroz smijeh priznaje Draženka, u mladosti nije tako zamišljala budućnost.

-Uvijek se šalim da sam išla studirati da pobjegnem od poljoprivrede i na kraju sam joj se nekako vratila, ali to je u stvari bila suprugova želja. Imali smo nešto zemlje koja je moja djedovina, ali on je još dokupio i želio da posadimo voćnjak – opisuje početke Kešić.

 

Počelo je kao hobi koji je malo po malo rastao, razvijao se i pretvorio u dopunsku djelatnost, drugi posao. Posao na 17 hektara.

-Sedam hektara voćaka i desetak hektara kombinirane proizvodnje ratarstva i povrća. Imamo plastenike u kojima preko zime imamo mladi luk, salate i rotkvice, preko ljeta su to rajčica, krastavci i paprika, a od značajnijih kultura je grah kojeg svake godine uzgajamo na 4 do 5 hektara i uglavnom plasiramo kao mladi grah – kaže Silvije Devald.

Kako prodaja svježih proizvoda nije uvijek laka dio uzgojenog prerade u džemove, sokove, imaju oct od jabuke i višnje, a proizvode prodaju na trešnjevačkom placu, kod kuće i preko online platformi.

 

Kako iskombinirati dva posla?

Posao na puno radno vrijeme i ozbiljno bavljenje poljoprivredom znače i dane ispunjene poslom, nekada hektične, ali one koji uvijek zahtijevaju dobru organizaciju.

-Sinovi su nam već veliki, studenti, ali dosta pomažu kada su ovdje. Imamo jednog stalno zaposlenog djelatnika, u sezoni uzmemo radnike za berbu, tako da uspijevamo za sada sve. No, kada je sezona onda je baš užurbano jer taman kada počinje školska godina u devetom mjesecu onda kreće i berba jabuka tako da nam radni dan zna trajati i 16,17 sati – opisuje dane Kešić.

Zna to i Duško Rajaković koji obrađuje desetak hektara i ima 45 grla, od toga 18 muznih krava, 18 ženskog podmlatka, a ostalo su junad u tovu i telići, a svo dobiveno mlijeko preradi u sir. Mliječno govedarstvo znači posao 365 dana u godini i punu posvećenost što znači da je uključena cijela obitelj.

-Radim prijepodnevnu smjenu tako da u to vrijeme sve obave mama i sestra, a kada dođem s posla onda je taj moj dio. Nije lako, ali nije mi ni teško jer me to i opusti. Volim te krave i poslijepodne meni jako brzo prođe jer uvijek nešto nađeš i radiš – kaže Duško.

Pri tome svi moraju znati raditi sve.

-Nema kod nas ženskih i muških poslova, sestra uredno sjedne na traktor. Mama nije vozač, ali ona je zadužena za mužnju – opisuje podjelu posla taj sirar.

Pčelarstvo je obiteljski posao kod obitelji Vlahović. Kada je sezona uz posao to znači da se nekada gura do granice izdržljivosti, ali uspijeva se.

-Nije nemoguće, borimo se koliko možemo, trudimo se, a koliko ćemo moći tako izdržati vidjet ćemo – kaže taj pčelar.

Nema predaje

No, odustajanja nema jer koliko god bilo naporno toliko je i zahvalno jer rad s pčelama, u staji, voćnjaku i plasteniku ponekada znači psihički odmor. Fizički umor, ali odmak od drugih misli i problema. Poljoprivreda nosi pregršt izazova i ne treba stvarati romantiziranu sliku, ali i daje osjećaj ispunjenosti, pa ni na OPG-u Kešić planova ne manjka.

-Još uvijek malo širimo proizvodnju iako ja smatram da bismo sada trebali već pomalo sužavati polje djelovanja, ali uvijek se rodi neka nova ideja – kaže Draženka Kešić.

Život na dva poslovna kolosijeka nešto je što ispunjava i Duška Rajakovića iako to znači da nema slobodnog vremena.

-Ja godišnje odmore ne koristim za putovanja, za more nego za pripremu hrane, spremanje slame. Prvi na poslu uvijek pokupim boju – smije se Rajaković.

Godišnji odmor prilagođava OPG-u, uključujući Državnoj stočarskoj izložbi u Gudovcu gdje grla obitelji Rajaković uredno osvajaju šampionska zvona.

-Godinama to pričam da bih ja u Gudovac na sajam išao i 15 dana jer je meni to i godišnji i more i bazeni. Onako kako se drugi ljude opuste tako je meni taj Gudovac – priča entuzijastično predavački farmer kojem kao ni Nemanji Vlahoviću, Draženki Kešić i Silviju Devaldu agrarnih planova ne nedostaje, a vremena? To je već druga priča.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija