Inspirirani klimom, a ne trendovima: Zasadili novu zvijezdu poljoprivrede pa postali drugi najveći proizvođač u Hrvatskoj

Neobičnu sadnju ovih su dana na svom gospodarstvu u Velikoj Maslenjači kod Đulovca završili Draženka Kešić i Silvije Devald koji su svojim jabukama, šljivama i povrću pridružili pistacije.

-Ne znam je li zaluđenost Dubai čokoladama kriva za to. Ne znam kako je suprug uopće za njih saznao – smije se Draženka Kešić.

Pistacije su kultura koja potječe iz Afganistana i Irana, navodno su kraljici od Sabe bile omiljena grickalica, toliko omiljena da ih je proglasila kraljevskim plodom koji je običnom puku bio strogo zabranjen. Danas se najviše uzgajaju u Iranu, SAD-u i Turskoj, a od sada u puno manjem obimu i u Slavoniji. Silvije Devald na njih se nije odlučio zbog čokoladne Dubai groznice već zbog prilagodbe klimatskim promjenama.

-Pistacije se u zadnje vrijeme barem reklamiraju kao voće koje uslijed klimatskih promjena može preživjeti i na kontinentu i kada sam se raspitivao o postojećim nasadima u Hrvatskoj vidio sam da nema značajnih nasada na kontinentu. Znam da u Karinu ima jedan nasad od 400 stabala, navodno netko u Virju ima pedesetak stabala koja su već u rodu i to živi, rodi, održava se – priča Devald.

 

Iako nisu toliko česte do sadnica nije bio problem doći.

-Nije bilo teško, jedino su nešto skuplje od sadnica uobičajenih voćnih vrsta koje smo sadili. Rasadnik je nedaleko Varaždina, oni već nekoliko godina posluju sa pistacijama, doduše uvijek su to (tako su nam barem rekli) dva do pet stabala, a mi smo uzeli sto sadnica, pa ćemo vidjeti kako će to proći – kaže.

Tako su postali drugi najveći proizvođač u Hrvatskoj, a pistacije su se smjestile uz kulture na koje smo ovdje navikli.

-Imali smo jedan stari nasad šljiva koji smo morali prorijediti, pa smo tamo odlučili zasaditi pistacije. To je izuzetno dugogodišnja investicija, rod treba početi davati nakon pet godina, ali očekivani vijek je više od sto godina tako da se nadamo da će jednog dana i naši unuci i praunuci brati ono što smo ovih dana posadili – ističe Devald.

No, kako su među rijetkima to znači da će morati takoreći biti sam svoj majstor.

-Najgore je što nema iskustava proizvođača na kontinentu, a ono što sam uspio saznati je da ih napadaju lisne uši koje se lako rješavaju i da eventualno znaju imati gljivična oboljenja koja smo navikli sprječavati i liječiti kroz tretiranje ostalih nasada tako da ne bi trebalo biti prezahtjevno, a o berbi, doradi i preradi ćemo razmišljati za pet, šest, deset godina – tumači Devald.

 

Ima vremena, najvažnije za početak uzgoja znaju.

-Ono što su mi preporučili je da je uzgojni oblik vaza. To je samostalno stablo koje se sadi šest na šest, formira se vaza kao uzgojni oblik i krošnja se raširi na tri metra sa svake strane tako da bi ona kroz desetak godina trebala zakloniti površinu što bi trebalo smanjiti količinu trave – kaže taj novi uzgajivač pistacija.

No, koliko god pistacije na prvu zvučale čudno ako u Moslavini uspijevaju masline, a na ovom području i kaki jabuke i kivi nema razloga da ne uspiju i pistacije.

Naslovna foto: privatna arhiva i Canva