Uskrs kroz stare običaje: ‘Vuzelice’, mrvice sa stola i nova odjeća nekoć su imali snažnu simboliku

Uskrs je u narodnoj tradiciji bio mnogo više od samog blagdanskog dana. Uz crkvena slavlja, pratile su ga brojne pučke navike i vjerovanja kojima se pripisivala zaštita doma, zdravlje ljudi i plodnost zemlje.

– Još u ranim jutarnjim satima, već oko tri sata, palile su se uskrsne vatre, poznate kao ‘vuzelice’ ili krijesovi. Smatralo se da njihova toplina i svjetlost imaju zaštitničku snagu. Stoka se provodila preko ognjišta kako bi bila zdrava tijekom godine, dok su se ostaci izgorjelog drva nosili na polja i njive kao simbol plodnosti i zaštite usjeva. Prema vjerovanju, prostor do kojeg dopiru dim i svjetlost krijesa bio je zaštićen od zlih sila, prisjeća se čuvarica bilogorskih običaja Gordana Marta Matunci.

Posebno mjesto u uskrsnim običajima imala je i voda koja se crpila prije izlaska sunca. Vjerovalo se da tada poprima ljekovita svojstva te pomaže kod različitih tegoba, osobito problema s očima, kožnih osipa i lišajeva.

Uskrsni stol oduvijek je bio bogat i raznolik, znak završetka korizmenog odricanja i dolaska vremena obilja. Ni najmanji dio hrane nije se olako odbacivao. Mrvice i ostaci jela brižno su se skupljali jer se vjerovalo da mogu poslužiti kao lijek za životinje ili donijeti plodnost, ako se zakopaju u vrtu, vinogradu ili na njivi. Ponekad su se spaljivali u peći kao simboličan čin zaštite doma.

– Nošenje nove odjeće na Uskrs također je imalo dublje značenje. Kako se priroda u proljeće obnavlja i ‘presvlači’, tako je i čovjek novim ruhom simbolično ulazio u novi životni ciklus, prizivajući sreću i blagostanje, kaže Matunci.

Uskrsno slavlje nije završavalo samim blagdanom. Na Uskrsni ponedjeljak ljudi su odlazili u prirodu, družili se i obnavljali stare pastirske igre. Djeca i mladi natjecali su se u koturanju jaja, igrali šaljive igre i sudjelovali u tradicionalnim nadmetanjima koja su jačala zajedništvo sela.