Vjerovali ili ne? Postoji proizvod koji je u zadnje vrijeme POJEFTINIO. To je loša vijest, znamo i zašto!

Željko Vranić iz Orlovca Zdenačkog praktički otkad zna za sebe zna i za proizvodnju mlijeka.

-Ja sam u tome cijeli život. Rodio sam se kraj krava, a ozbiljnije se time bavim 25, 30 godina – kaže taj mljekar.

Danas na svojoj farmi ima oko 60 muznih krava i godišnju proizvodnju od šest tisuća litara, a litra tog mlijeka je s PDV-om plaćena skromnih 52 centa.

-To je cijena od prije 15, 20 godina, ista je, a ulog u mlijeko svake godine raste. Da ne govorim o sadašnjoj cijeni nafte, cijeni gnojiva i sveg ostalog repromaterijala. Cijena strojeva je posebna priča, sve je otišlo za duplo i više. Zemlja je isto otišla gore. Mi smo nekada jedno jutro plaćali tisuću eura, a sada je 6 i 7 tisuća eura jedno jutro – pobraja rast troškova.

I ne čudi onda da je hrvatski mljekarski sektor u silaznoj putanji već godinama. Unatoč Programu razvoja mljekarstva do 2030. koji se provodi dvije godine i činjenici da je lani zabilježen blagi rast proizvodnje, onih koji mliječne krave drže sve je manje, a sada je stigao još jedan udarac.

 

Problematični europski viškovi

Na EU tržištu pojavili su se viškovi mlijeka koji se prelijevaju i na domaće tržište i to po cijenama koje su, upozoravaju mljekari, neprihvatljive. Litra trajnog mlijeka prodaje se i po cijeni od 51 centa, dakle za onoliko, pa i manje koliko domaći proizvođači dobiju za litru mlijeka s tim da su u ovih 51 cent za litru mlijeka na policama trgovine uračunati i prerada, ambalaže, marže. Kako je došlo do viška objašnjava predsjednik Odbora za mljekarstvo HPK Igor Rešetar.

-U Europi su se zadnje dvije godine pojavile bolesti koje su onemogućile promet životinja i drugih proizvoda životinjskog podrijetla s područja Mađarske, Slovačke, Poljske i dijela Njemačke. Njihove države su poduzele određene mjere, dale subvencije za očuvanje proizvodnje i naravno to je dovelo do toga da se ta proizvodnja i povećala – tumači Rešetar.

To su tržišta s kojih se u Hrvatsku i inače uvozi mlijeko, a devastiranom sektoru poput hrvatskog mliječnog svaki udarac znači opasno ljuljanje.

-S obzirom na to da je hrvatsko tržište mlijeka dosta malo i male količine uzrokuju poremećaj – napominje Rešetar.

Pogotovo kada se mlijeko prodaje po dampinškim cijenama jer kada je prodajna cijena jednaka ili niža od proizvođačke to je damping. Vlada stoga treba reagirati brzo.

-Treba provesti Zakon o zabrani nepoštene trgovačke prakse i druge zakone koji će zaštititi domaće proizvođače mlijeka – ističe.

Hrvatska doduše već godinama ima Zakon o zabrani nepoštene trgovačke prakse, ali on očito ne funkcionira najbolje u praksi.

-Za svaki zakon bi nakon nekog vremena trebalo napraviti analizu utjecaja tog zakona u praksi i vidjeti što treba poboljšati. To do sada kod nas nije napravljeno, a tek kada se zakon počne primjenjivati vidimo koje su to nelogičnosti – napominje predsjednik Odbora za mljekarstvo HPK.

 

Ministar poljoprivrede David Vlajčić poručuje da Vlada stoji iza mljekara i s redovnim i investicijskim potporama.

-Imali smo višegodišnji pad isporuke količina mlijeka. U 2024. godini on je zaustavljen i povećan za gotovo pola posto, u 2025. je isporuka količina mlijeka povećana za oko jedan posto. To su ohrabrujući podaci, no sektor je iznimno osjetljiv i bilo kakve dampinške cijene nisu dobre. Treba vidjeti koji su uzroci i kako je do toga došlo. Tu ćemo isto stajati iza naših mljekara – poručuje Vlajčić.

Razočarani mljekar

Za Željka Vranića s početka naše priče te riječi ne znače puno, pa kada ga se pita bi li kada bi mogao, ponovno izabrao mljekarstvo bez oklijevanja uz težak uzdah odgovara:

-Ne bih. Puno je to posla i odricanja. Možda ratarstvo da, vidim se u tom poslu i volim ga, ne žalim što sam ostao na selu, ali samo mljekarstvo kao osnovnu djelatnost ne bih birao – kaže razočarano.

Težak je to posao koji nije adekvatno plaćen, a ni cijenjen, kaže, razočaran i time kako se vladajući koji se za njegovog farmerskog staža izmjenjuju odnose prema mljekarstvu i njegovom padu.

-Nekada mi se čini da se oni hvale tim jer to je plod njihovog rada i truda. Nekada dok sam odlazio na godišnje skupštine Saveza uzgajivača simentalskog goveda svake godine su oni to čitali, ali to nije bilo sramotno, to je zvučalo kao pohvalan izvještaj koliko nas je svake godine manje. To je žalosno – zaključuje Vranić.

Sada je prema posljednjim podacima Ministarstva poljoprivrede ostalo tek 2099 proizvođača.

Foto naslovna: privatna arhiva i Canva